XRAY, toxy-cat, osa, BackToMotika, Glavonja70, svraka, PonosniU, kotoriba40329, politikant, HCmadafaka, ajkula, samo su neki od parstotinjak internetskih "nikova" (nadimaka) iza čije se šifrirane nevidljivosti kriju autori komentara s kojima onoj drugoj, "obilježenoj", strani odašilju svoje prijeteće, pogromaškim otrovom natopljene, poruke.

Daleko od bilo kakva prihvatljiva oblika komunikacije, uspaljeni duhovi iz nacističke boce šalju preko "najdemokratskijeg medija", kako fenomenolozi vole tepati internetu, poruke nesnošljivosti i mržnje, otvoreno pozivajući građane na linč i rješenja "po kratkom postupku". Ratoborni naboj je, nažalost, toliki da umekšane (čitaj: uljuđene) poruke portalskih administratora nimalo ne smiruju uzavrele strasti odmazde gladnih komentatora. Dapače, što su učestalija urednička rashlađivanja s upozorenjima "Poštovani, Vaš komentar prekršio je pravilo broj 2...", "Poštovani... svaki govor mržnje prijavit ćemo policiji...", "Poštovani...", to su sljedeći komentari brutalniji.

Rastućem europskom (i svjetskom) antagonizmu, s jasno izraženim rasističkim i nacionalno-šovinističkim stavovima prema manjinskim narodima i etničkim manjinama, odnedavno se, nažalost, pridružila i Hrvatska preko komentara "nabrijanih" internetskih aktivista, potaknutih nespretnim istupima naših policijskih čelnika. Nakon "osječkog" i "međimurskog" slučaja, od početka ove godine po internetskim su crnim kronikama zaredali i zloguki komentari nedavnih garešničkih incidenata:

• dok leze ne bjeze...

• ... gdje ima bikova ima i štrikova...

• kao što je netko rekao za svakog bika ima štrik... tu ide onaj sistem JA i MRKLA NOĆ

• Ma kakvi prosvjedi ,skupiti se svi i kod njih u selo potuci sve odreda i to je to kraj mukama...

• Treba im ruke i noge polomit

• e mislim da je vrijeme za noćne posjete takvim nasilnicima, brzo bi se njih očistlo a ono što bi ostalo samo bi otišlo treba samo da policija zažmiri jednu noć.

• najbolje rješenje mrak i dobra letva

• ...ima li tamo malo mraka i malo hrabrih...eto vam ideje

• Ja sam iz Garesnice i sve sto ja znam je da su neki ljudi na rubu rubova i ne napravi li skoro policija reda bit ce pokolja, i to doslovno pokolja...

ZAŠTO? ŠTO SE DOGODILO?

U prvom ovogodišnjem broju domaćih visokotiražnih dnevnih novina osvanuo je u "crnoj kronici" tekst pod naslovom "Skupina muškaraca napala mladića noževima i šipkama". U njemu novinar, koji je za razliku od svojih informatora i komentatora potpisan punim imenom i prezimenom, prepričava kako je, "prema informacijama nekoliko čitatelja", "uoči dočeka Nove godine u tri lokala u Garešnici ... došlo do nasilničkog ponašanja grupe muškaraca iz susjednog sela Mali Pašijan."

Međutim, već 30-ak dana kasnije, gruda iz citiranog teksta dramatično je prerasla u lavinu nemilih događaja koje isti autor, i dalje se uzdajući u nepristranost svojih informatora, iznenada, pod naslovom "Teror: U Garešnici prosvjeduju zbog nasilnih susjeda...", iz Maloga Pašijana urgentno seli u Veliki Pašijan jer "Skupina obijesnih mladića iz šest kilometara udaljenog sela Veliki Pašijan dolaze u Garešnicu, razbijaju lokale, teroriziraju učenike u školama, a nitko im ne može stati na kraj. Stanovnici su se zbog toga pobunili i za danas popodne najavili prosvjed. Čašu njihova strpljenja prelilo je prošlotjedno premlaćivanje učenika osmog razreda. Jedan od roditelja iz tog sela s punoljetnim sinom došao je u školu i u zahodu pretukao dječaka, koji je nakon toga u pratnji nastavnice zatražio liječničku pomoć...

No divljanje u lokalima ne jenjava. Početkom prošlog tjedna u Trnovitičkom Popovcu tri muškarca na nagovor sumještanina uništila su unutrašnjost ugostiteljskog lokala i otišla u svoje selo..."

NIJE BILO NIKAKVE TUČE

Tako je, očima i ušima svojih informatora, izgrede "vidio" novinar, i odmah ih, zatim, brže-bolje da mu ne pobjegne ideja, pretočio u tekst koji je po kriteriju vrućih crnokroničarskih krumpira ekspresno osvanuo i na portalu novina. Naravno, bez izjava "druge strane"...

- U četvrtak, 15. 11. došao sam s Marijanom R., Milanom U. i Marinkom K. u "Brezu" u Trnovitičkom Popovcu proslaviti oslobađanje generala Gotovine i Markača. Iako sam rekao konobarici Ljilji R. da ne daje svima piti, ona mi je odgovorila kako nema veze, pa je i ona s nama pila. Naručio sam 10 l vina, dvije gajbe pive i 10 "kola". Puštali smo glazbu s džuboksa i razbijali čaše, za što sam na kraju konobarici platio koliko je sama izračunala - 100 € i 200 KN. Ne, nije bilo nikakve tuče. Nije bilo ni vlasnice lokala Violete K. kao ni Ivice Š. kojega optužuju za to. Drugi dan nam je došla policija i uručila nam pozive za davanje izjava u PP Garešnica. Mi smo sve rekli kako je bilo, kao što i sada Vama govorimo, pa ipak su umjesto nas koji smo razbijali, pozvali Ivicu Š. – priča Slobodan Š.

NIJE SUDJELOVAO, A DOBIO ČETIRI DANA

Drugi događaj ispričao mi je iz "prve ruke" Saša K.:

- Nas sedmorica smo bili u lokalu u Garešnici na dočeku Nove godine. Ja sam krenuo prema džuboksu pustiti glazbu i dečko, kojega poznam samo iz viđenja, me je namjerno gurnuo, pa sam i ja njega. On me je udario šakom u glavu i ja sam mu vratio. Onda me je on čašom ili bocom, nisam siguran, jako zasjekao po lijevoj strani lica, o čemu imam liječničku dokumentaciju. Došla su dva policajca i dva inspektora i pozvali nas u postaju da damo izjavu. Mi smo rekli kako je bilo, međutim, on nije. Rekli su nam da je pobjegao, a znali smo da nije. Rekli su i da je na kirurgiji, a zapravo je bio s prijateljem policajcem na dočeku Nove godine u disko klubu na izlazu iz grada... Ivica Š., koji uopće nije u tome sudjelovao, dobio je četiri dana, kao i ja, a Brzoga i Slobu su pustili...

PRESTRAVLJENA DJECA VRIŠTALA SU I PLAKALA U ŠOKU

Sljedeće mi je opisao Slobodan Š.:

- Prije dva tjedna (29. siječnja), Damir R. Ljuban M. i Siniša P. navečer su pili i razbijali u Popovcu. Oko 23,30 sati došla je specijalna policija s tri velika vozila i opkolila kuću. Lupali su pendrecima po vratima i tražili Ivicu Š., iako to uopće nije njegova kuća, niti je on bio tu. Osim mene bile su tu i žene s malom djecom (5 i 2 godine). Pozvali smo mobitelom odvjetnika Eugena D. iz Kutine koji je ubrzo i došao. Policija mu nije htjela reći zašto su došli. Djeca su bila prestravljena. Vrištala su i plakala u šoku. Pozvao sam brata Sinišu i dvezli smo ih na Hitnu, ali ih doktorica nije htjela ni pogledati jer da ona nije... ne mogu se sjetiti što. Kada smo joj rekli što se dogodilo i zašto plaču, pozvala je policiju. Došla je ista ona ekipa od prije. Rekla im je da smo vikali i prijetili joj. Nismo, bili smo prestrašeni od svega toga. Nismo znali kako smiriti uplašenu djecu. Policija nam je na parkiralištu pretresla auto i nisu ništa našli, jer ništa ni ne skrivamo. Žene su bile u ordinaciji s djecom pa su čule kada je rekla policajcu: "Mi se kolega ne ćemo zamjerati." Dala je ženama po tabletu, ne znamo ni kakvu, ni za što. Na kraju nam je jedan stariji, sijedi, dobar policajac ljudski rekao: "Idite vi doma i mirno spavajte." Odvjetnik je, za svaki slučaj, cijelo vrijeme bio s nama da nas ne privedu, jer mi nismo ništa počinili. Ni danas, nakon svega toga, ne znamo zašto su došli i na krivoj adresi tražili čovjeka koji ondje ne živi. Drugi dan se Ljuban M. ispričao Ivici Š. jer su ga nagovorili na davanje lažnoga iskaza, što je i na sudu ponovio. Kao i u ovjerenoj izjavi odvjetnika. Pa, ipak je Ivica Š. dobio 15 dana pritvora. Sud je sve ovo stavio samo njemu na teret, a mi koji smo jedini u svemu sudjelovali nismo čak ni pozvani kao svjedoci, već petnaest drugih.

NISMO MI NI ROMI NI CIGANI - BUNE SE SAMO ONI KOJI SU LJUBOMORNI NA NAS

No, je li bilo tako, ili je bilo onako, utvrđuje sud u prekršajnom postupku u Garešnici, o čemu smo ljubaznošću odvjetnika Vladimira Gredelja iz Bjelovara dobili njegovu izjavu koju u cijelosti prenosimo u izdvojenom okviru.

A na otvorene prijetnje prebijanjem i zazivanjem linča, Siniša jasno odgovara: "Oni bi nas iselili iz ove države. Mi smo tu rođeni i tu ćemo ostati... Nismo mi ni Romi ni Cigani, oni su u krivu. Neka rade pa će imati, a ne bit ljubomorni. Sve je ovo zbog ljubomore. Mi radimo po cijele dane i plaćamo državi veliki porez. Nikome ništa nismo dužni. Netko radi s rukama, a netko s mozgom. Šta ću im ja kad vode tuđu brigu. Da nas nisu dirali, ne bi ni mi njih. Vidi se po komentarima kako nas vrijeđaju i prijete nam, i nitko ništa ne poduzima. Ne bune se ostali Garešničani, bune se samo oni koji su ljubomorni. Sramota..."

BJELOVARSKI POUČAK

Uporno prozivanje i etiketiranje Roma u najvećem broju garešničkih komentara, kao i navođenje Trnovitičkog Popovca kao incidentnog žarišta, podsjetilo me je na tužnu stvarnost romskih žitelja toga sela o čemu je, sada već daleke 2010., svoje slušatelje izvješćivao i garešnički gradski radio "Krugoval 93,1 MHz": "Romsko naselje u Trnovitičkom Popovcu i dalje je bez električne energije. U 10-ak kuća živi oko 25 ljudi, među kojima je najviše djece. Nikola Amić u više je navrata pisao Vladi Republike Hrvatske i u Ured predsjednika, no sve su predstavke vraćene na lokalnu razinu, gdje bi trebale biti riješene. Do struje, kaže, imaju manje od kilometra. Veliki problem su i građevinske dozvole, bez kojih nema priključka, a ove ih kuće nemaju. U ovom naselju 50-ak godina pišu uz dnevno svjetlo ili svjetlost svijeće, a kako se stvari nisu pomakle s mrtve točke, Nikola Amić ponovno će se obratiti predsjedniku Josipoviću, nakon što se sastao i s garešničkim gradonačelnikom Velimirom Žuncem. Predstavnik Roma Bjelovarsko-bilogorske županije don Stevo Đurđević smatra da bi bilo najbolje i najjeftinije preseliti Rome u Garešnicu, gdje bi imali struju i ostalu infrastrukturu, što je bio i predmet rasprave županijske Koordinacije manjina. U tjednu kada je Svjetski dan Roma, 8. travnja, podsjećamo na ovaj neriješen problem Roma u našoj Županiji koje najviše muči zapošljavanje, školovanje i stanovanje. Tu je i izjašnjavanje problematično, kao i u slučaju naselja bez struje na garešničkom području. - dodaje don Đurđević iz Bjelovara."

I dok garešnički gradonačelnik ima pune ruke posla s urbanizacijom Grada i njegove okolice, kao i sa stvaranjem tek osnovnih pretpostavki za miroljubiviji suživot njegovih "različitih" stanovnika, bjelovarski gradonačelnik Antun Korušec za to vrijeme razgovara s romskom djecom i stručnim voditeljima romske igraonice u kojoj se odvija nastava za predškolski i školski uzrast radi socijalizacije najmanjih kao i učenja hrvatskoga jezika i osnova higijene. Brine on, također, i o dodatnom obrazovanju mladih Roma kroz projekt "Desetljeće za Rome": "Do sada je kroz program javnih radova zaposleno u Bjelovaru četrnaestero Roma. Četvero od njih kao pripomoć u nastavi djeci Romske nacionalnosti koji ne govore dobro Hrvatski. Osigurali smo i sredstva za prostor i opremanje igraonice u kojoj trenutno rade četiri osobe Romske nacionalnosti, koje vode programe u igraonici koja se odvija u tri grupe. Dodijelili smo i stipendije sedmorici Roma, učenicima koji su tijekom deset mjeseci školovanja u srednjim školama dobivali po 400,00 KN mjesečno. Na području grada radi i romski dječji vrtić koji Grad, također, podupire iz svoga proračuna. – rekao je za bjelovar.info Antun Korušec i dodao kako s Udrugom Roma traže programe koji bi mogli osigurati trajan rad igraonice."

Možda je to put kojim bi trebala krenuti i Garešnica, i Osijek, naravno, kao i Škabrnja, i mnoga druga mjesta u Hrvatskoj. I, šire...