Margaretu Fabičević brojni Bjelovarčani znaju kao predsjednicu Bjelovarskog kazališta, njegovu  dugogodišnju voditeljicu, te dramsku pedagoginju, ali i kao popularnu bjelovarsku caricu Mariju Tereziju na Terezijani.

Ona je također veliki entuzijasta, kreativac i osoba koja jako voli raditi s djecom.

Samozatajna i skromna, ali itekako vrijedan i predan radnik, odgovorila nam je na pitanja o Bjelovarskom kazalištu, svojim kazališnim počecima i ljubavi prema kazalištu te radu s djecom, kojeg iznimno voli.

Koliko godina djeluje Bjelovarsko kazalište, a koliko dugo ste njegova voditeljica?

U jesen 1997. godine grupa kazališnih zaljubljenika (među kojima sam i ja) osniva amatersko kazalište s privremenim nazivom, Bjelovarsko kazalište. Skupina odraslih ljudi kao svoj hobi odabrala je kazališnu umjetnost. Odmah smo prionuli radu na predstavama uz pomoć profesionalnih redatelja: Vlatko Dulić, Aida Bukvić, Nina Kleflin i drugi. S godinama postali smo prepoznatljivi pod nazivom Bjelovarsko kazalište te se taj naziv, sam od sebe, ustoličio kao stalan i nije nam padalo na pamet da ga više mijenjamo.

Godinama smo radili na predstavama svugdje, bez vlastitog prostora, kojeg dobivamo 2003. godine od Grada Bjelovara na korištenje, na adresi Trg Eugena  Kvaternika 7a. Sretni što smo napokon dobili svoj prostor, nije nam smetalo što je on bio potpuno devastiran, te smo prionuli i vlastitim snagama te sredstvima Ministarstva kulture i nekolicinom sponzora, obnovili ga za korištenje.

S godinama našeg uspješnog djelovanja, pojavila se velika potreba za dramskim odgojem djece i mladih, uslijed toga sastavila sam program s naglaskom na dramski rad s djecom i mladima. Novi plan i program je usvojen na godišnjoj skupštini Bjelovarskog kazališta 2003.godine te sam jednoglasno izabrana za predsjednicu.

Znamo da je Bjelovarsko kazalište, vrlo aktivno u dječjem dramskom stvaralaštvu. Koliko imate skupina djece?

Pošto sam prihvatila veliku odgovornost u vidu dramskog odgoja s djecom i mladima puno sam vremena i truda uložila u vlastito educiranje (seminari, radionice, literatura i slično). Kvalitetna edukacija, veliki trud i rad, polučio je i odličnim rezultatima te sam od Hrvatskog centra za dramski odgoj stekla diplomu »Dramskog pedagoga«. Odlični rezultati polučili su i veliki interes djece i mladih, tako da danas brojimo šezdesetak članova mlađih od 18 godina u šest dramskih skupina.

Kako djeca i mladi danas, s obzirom da živimo u doba računala i društvenih mreža, doživljavaju kazalište, tj. glumu? Jesu li zainteresirani, kao i prije?

Bez obzira na nadolazeće generacije virtualnih igara i komunikacije (računala, tableti, mobiteli i ostalo), interes djece i mladih za bavljenjem kazališnom umjetnošću u Bjelovarskom kazalištu ne slabi, baš naprotiv. Ove godine smo morali uvesti i dramsku skupinu predškolaca. Djeca kad osjete čar dramskih igara, pripadnosti skupini sličnih interesa, zabavnih javnih nastupa koji su prepoznati i priznati, s radošću dolaze u Bjelovarsko kazalište. Potreba svakog djeteta je da bude prihvaćeno i voljeno, baš onakvo kakvo je.

Naš slogan je »Svi za jednog jedan za sve« i nitko nije zvijezda i svi su naše zvijezde. Da pojasnim. Bez obzira na talenat i sposobnost djeteta, sva su djeca jednako tretirana, jer je bogatstvo u našim različitostima i posebnostima, a opet u zajedništvu. Veliku ulogu u svemu tome imaju roditelji koji će potaknuti i motivirati svoje dijete, da se bavi dramskim stvaralaštvom i time ga »odlijepiti« od virtualnih igrica (koje najčešće izazivaju agresiju) i nestvarnih virtualnih komunikacija (koje najčešće dovode do nesporazuma, osuđivanja i mržnje).

Koje kvalitete treba imati glumac, kako bi postao uspješan u svom poslu?

Da bi netko postao glumac Bjelovarskog kazališta potrebno je: biti izvrstan u školskim obavezama, biti dobar prijatelj (prihvaćati i razumjeti drugačije od sebe), dolaziti redovito na probe, biti spreman uložiti trud i dati najbolje od sebe, kako bi predstave bile što bolje.

Nedjeljom popodne, priređujete i predstave za najmlađe, koje su, uz to što su zabavne, često puta i edukativne. Koliko je važno, da predstava za djecu,  ima i  edukativnu komponentu?

Osim dogovorenih predstava za vrtiće, osnovne i srednje škole, mi naše predstave izvodimo u redovitom terminu nedjeljom u 17 sati. Naše predstave za djecu i mlade osim što su zabavne one su i edukativne. Smatramo da je djeci i mladima najkvalitetnije poruku prenijeti kroz igru i zabavu, jer je na taj način i najkvalitetnije primaju. Osjećamo potrebu i odgovornost da svojim predstavama izrazimo svoja mišljenja i stavove, na dobrobit pojedinca i zajednice u cjelini.

Dobitnici ste mnogih priznanja i nagrada za svoj uspješan rad. Koje su to nagrade?

Za naš dosadašnji rad, primili smo mnoštvo priznanja i nagrada koje neću sad nabrajati, jer ih je stvarno puno. Naša najveća nagrada je uspješnost u svim aspektima života naših sadašnjih i bivših članova, te razdragana lica i pljesak, naše zadovoljne publike.

Surađujete s amaterskim  kazalištima iz drugih gradova u Hrvatskoj. Možete li nam reći nešto više o tome?

Uspješno surađujemo s mnoštvom amaterskih kazališta diljem Hrvatske i šire, u mnogim aspektima naših djelovanja: razmjena iskustva i znanja, zajednička druženja, seminari i radionice, ugošćavanja i gostovanja, kazališni festivali i slično.

Podržava li Grad Bjelovar, vaš rad i angažiranost? Na koji način?

Grad Bjelovar i Bjelovarsko-bilogorska županija, uvelike  nas podržavaju i bez njih, naš rad ne bi bilo moguće tako kvalitetno i kvantitativno obavljati. Posebno moramo pohvaliti odličnu suradnju i najveću pomoć u svim aspektima (u osiguravanju prostora u kojem djelujemo, u sredstvima koje dobivamo i osiguravanju prijevoza na gostovanja i festivale) od strane Grada Bjelovara na čemu smo im neizmjerno zahvalni.

Glume li u Bjelovarskom kazalištu i odrasli? Kako je počela vaša ljubav prema »kazališnim daskama« te kako su izgledali Vaši počeci?

Bjelovarsko kazalište, osim dramskog stvaralaštva djece i mladih, okuplja i nekolicinu odraslih kazališnih entuzijasta (njih dvadesetak) koji sporadično djeluju izvodeći predstave za odrasle. Za sljedeću godinu u pripremi su čak dvije predstave u izvođenju odraslih glumaca, kojima se jako veselimo. U tu odraslu skupinu pripadam i ja, iako mi moja djeca često znaju reći: »Kad ti mama misliš odrasti?«, a ja im naravno odvraćam sa »Nikad«.

Jer to »dijete« u meni, stvara tako kreativne igre i predstave za djecu, mlade i odrasle, da ga se nikada ne mislim odreći. Pa, kad je već u naslovu, da je ova priča o meni kao osobi tjedna, evo nekoliko pojedinosti o meni, koju većina ljudi najviše povezuju sa ulogom Carice Marije Terezije.

Glumiti sam počela, kako moji roditelji kažu, od rođenja. Vrtić nisam pohađala, ali sam zato uvelike glumila i režirala predstave za »ekipu« na Boriku, Bajeru i u ulici. Nastavila sam to naravno i u osnovnoj školi, gdje sam zahvaljujući strpljenju i razumijevanju divne učiteljice Brkić, dobila mogućnost da izrecitiram pred razredom baš svaku pjesmicu na koju bi naišla.

U višim razredima sam  sa dramskom skupinom, osim nastupa u školi, nastupala i na dječjem festivalu u Šibeniku. S 12 godina učlanila sam se u BOK »Bjelovarsko omladinsko kazalište«, koje je tada vodio Marinko Ivanišević. Glumila sam nekolicinu sporednih i marginalnih uloga, dok u sedamnaestoj nisam dobila priliku, za glavnu ulogu u jedinoj drami Branislava Nušića »Jesenja kiša« i to zahvaljujući Bogdanu Dikliću, koji je kao već afirmirani glumac, došao na jednu našu probu i rekao Marinku: »Zašto maloj (misleći na mene) ne daš glavnu žensku ulogu? Ako ju ostaviš da igra sporednu, zasjenit će ti ovu tvoju plavušicu«. Mojoj sreći nikad kraja. I od tada pa nadalje, zaražena sam kazališnim virusom i ne mislim se liječiti.

I tako ja glumim, i sve ostalo što ide uz kazališnu čaroliju, eto već skoro pola stoljeća. Osim u kazalištu, glumila sam minijaturne uloge i u nekim našim serijama u nekoliko navrata, npr. »Odmori se zaslužio si« i u »Ratkajevima«, čisto iz radoznalosti.

Imam izuzetnu sreću, da je moj posao dramske pedagoginje u Bjelovarskom kazalištu, usko vezan za moje dvije najveće ljubavi: ljubav prema djeci i ljubav prema kazalištu. A sve što se radi s velikom ljubavlju, daje i velike rezultate  kojima se ponosim.

I za kraj, što biste poručili našim čitateljima?

Čitateljima Zvona ovim putem bih poručila da ulažu u svoju djecu, jer ona su naša budućnost. Kada to kažem, onda mislim na poticanje i motiviranje djeteta, da radi na sebi i za sebe, najbolje što umije. Prvenstveno stjecanjem znanja, jer sve nam mogu uzeti, ali ono što smo stavili u glavu, nitko nam ne može uzeti, a sa znanjem možemo opet stjecati, sve što nam treba. Poticati i motivirati djecu i mlade na raznovrsne izvanškolske aktivnosti (sportske, likovne, plesne, kazališne, glazbene i mnoge druge) ovisi o željama i afinitetu djeteta. Na taj način, uvelike ćemo umanjiti »prilike« da dođu u »nepriliku«.

Sva se djeca rode dobra (čista i nevina), a onda negdje putem, odrastajući, neki od njih, najčešće iz dosade, počnu stvarati sebi i drugima neprilike, konzumirajući sve i svašta, a potom se iz toga stvara agresija, nasilje i delikventne radnje. Takva djeca nikada ne ostvare svoje potencijale. U svakom djetetu, čuče nevjerojatni potencijali, koje mi odrasli moramo prepoznati te usmjeravati, motivirati, poticati i omogućiti, kako bi se oni i ostvarili. Uz raznovrsne poklone koje im poklanjate, prvenstveno im poklonite mogućnost, da rade na sebi i razvijaju se u kvalitetne ljude, koji će ostvariti sve svoje potencijale. Na sreću i zadovoljstvo njih samih, potom vas i društva u cjelini.

Puno Vam hvala na razgovoru, te Vam želimo mnogo uspjeha u Vašem radu, te u radu Bjelovarskog kazališta. A sve Bjelovarčane pozivamo da što češće, dolaze u naše posebno Bjelovarsko kazalište, kako bi na trenutak zaboravili svakodnevne brige, te osjetili  čaroliju svjetla pozornice.