Ovoga tjedna predstavljamo vam Margaretu Begić, diplomiranu fizioterapeutkinju, rodom iz Bjelovara, koja je zbog obiteljske situacije već kroz svoje gimnazijske dane shvatila da bi željela svoj životni poziv posvetiti radu s ljudima.

Kako ste odabrali svoje zvanje?

Svoj obrazovni put započela sam u Gimnaziji Bjelovar gdje sam shvatila da bi željela svoj životni poziv posvetiti radu s ljudima. Na kraju srednjoškolskog obrazovanja znala sam da želim biti dio zdravstvenih radnika i to se dogodilo silom prilika zbog bratovog problema s kralježnicom. Kad uđete u problematiku problema i postavite si ciljeve jednostavno se uklopilo u moj željeni poziv i završila sam Studij fizioterapije. Imam osjećaj da sam od prve godine faksa u struci i da uistinu svaki dan s odgovornošću uživam u svom pozivu.

U Bjelovaru ste u sklopu mjeseca obilježavanja borbe protiv raka dojke sudjelovali na predavanju. Kako se nosite s teškim slučajevima?

Dok sam živjela u Bjelovaru imala sam potrebu i želju za volontiranjem, no to nisam ostvarila. Na drugoj godini studija započela sam volontirati u Palijativnoj skrbi. Iako priznajem nisam bila sigurna u što ulazim, danas kažem da sam uz aktivno sudjelovanje u palijativi shvatila bit, jedinstvenost rada s ljudima u različitim životnim okolnostima. Neizmjerno sam puno učila od svih svojih korisnika i pacijenata. Svojim skromnim znanjem, ali velikom željom uz pacijente, a oni su kao aktivni sudionici bili uz, puno toga sam naučila. Rad u palijativnoj skrbi naučio me temeljnom ljudskom kontaktu s ljudima i kako treba biti čovjek. Što god bili po zanimanju, ljudskost je dar koji u volonterstvu raste obostrano. Nakon toga započeo je moj rad s onkološkim pacijentima u svakodnevnoj praksi. Svakog svog pacijenta poštujem kao jedinstvenu osobu posebno u bolesti s kojom se nose. Ponekad bolest prikrije, a ponekad otkrije čovjeka. Pristupite pacijentu s povjerenjem i gradite ga svaki dan i povjerenje će biti obostrano, učinak cjelokupne terapije kvalitetniji, a pacijent zadovoljan. Onkolški pacijenti iz osobnog iskustva traže razgovor i da ih čujete što govore. Ne može biti težak ovaj posao. Jednostavno imam poziv, želju, volju, posvećenost da pacijentu pomognem koliko god mogu, a kad vidite osmijeh pacijenta, njegovo zadovoljstvo, mirnoću i osjećaj povjerenja u cijeloj bolesti to se ne može opisati.

Koliko struka napreduje s vremenom?

Napredak zdravstvenih struka svakim danom biva usavršeniji slijedom toga i fizioterapija. Za daljnje usavršavanje i napredovanje u struci trebamo kao zdravstveni radnici biti motivirani za što kvalitetnijim i profesionalnijim radom te prihvatiti odgovornost prevencije, očuvanja zdravlja i poboljšanja kvalitete funkcioniranje u svakodnevnom životu prema pacijentima i cjelokupnom društvu. Ono čega se nastojim pridržavati da usvajajući nova znanja ona uistinu budu prihvaćana u svakodnevnoj fizioterapeutskoj praksi u skladu s našim mogućnostima.

S obzirom na odgovornost i vrstu posla – gdje nalazite oduška u slobodno vrijeme?

Ples je terapija kojom se opuštam i punim baterije za novi dan. Kad i ne zaplešem, razgovor o plesu je nešto što me posebno veseli. Ne rijetko u razgovoru s pacijentima dotaknemo se i teme plesa. A kad pacijenti čuju da osim medicinskog vježbanja postoje i druge vrste tjelovježbe i da u njima također mogu doprinijeti psihofizičkom zadovoljstvu, prema svom trenutnom zdravstvenom stanju krenu biti aktivniji i motiviraniji. Tako da im kroz nešto što osobno volim dam primjer da i oni mogu izbrati ono što njima pruža zadovoljstvo, a ujedno im doprinosi boljem zdravstvenom stanju.

Vidite li se i dugoročno u ovom poslu, i kakvi su vam planovi za dalje?

Motivirana sam, imam želju, volju, ljubav prema zvanju fizioterapeuta i inspirirana pacijentima koji su obilježili početak moje karijere. Kad radite za pacijente, s pacijentima i uz pacijente i vidite i da je i mali korak za njih značajan korak prema makar malom olakšanju bolesti, svaki dan želite dati sve od sebe. Mogućnosti su velike samo ih treba koristiti. Ponekad imam preveliku želju pa napravim korak dva naprijed, pa pet nazad, ali nema odustajanja.