Za današnje je vrijeme karakteristična preplavljenost novim tehnologijama i činjenica da one sve više podižu kvalitetu života i olakšavaju ga. No, jesmo li svi ravnopravni u tome, jesu li tehnologije na svim razinama dostupne svima? Naravno da nisu. Mnogi ljudi nisu financijski u mogućnosti priuštiti si neke od tehnologija, ali one postaju sve pristupačnije, a može im se pristupiti i kod nekog susjeda, u kafićima i slično.

Mnogi još uvijek nisu educirani za upotrebu raznih uređaja, ali ni to nije trajni problem jer postoje ljudi koji će rado svojim prijateljima, rođacima, poznanicima pokazati osnove upotrebe novih tehnologija, a postoje i tečajevi, razne radionice i slično. Međutim, kod osoba s nekim tjelesnim oštećenjem ili hendikepom, situacija je malo kompliciranija jer tehnologije trebaju biti prilagođene njihovim specifičnim potrebama. Nije da danas ne postoje tehnologije koje nisu prilagođene, ali one nisu na nivou koji bi, recimo, slijepim osobama pružao jednake mogućnosti, ne samo u privatne komunikacijske svrhe i u svrhu zabave, već i u profesionalnom smislu. Upravo za podizanje kvalitete tehnologija za slijepe osobe zaslužan je Mario Konecki, rodom iz Daruvara, tridesetogodišnji profesor na varaždinskom FOI-u.

Profesore Konecki, Vi ste nositelj jednog od sedam projekata koji su pobijedili na natječaju Grada Varaždina »Fond svježih ideja«. Što Vas je inspiriralo da krenete u smjeru istraživanja područja vizualnog programiranja za slijepe, što je i tema Vaše doktorske disertacije? O kakvom se projektu radi, ima li to veze s Vašim dosadašnjim radom kojim želite pomoći slijepim studentima, odnosno općenito slijepim osobama i omogućiti im da i sami kreiraju programe koji bi im podigli kvalitetu života i profesionalnog rada?

Tijekom svog rada na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu imao sam prilike raditi s jednim slijepim studentom, pri čemu sam primijetio nekoliko poteškoća s kojima se susretao u svom radu, a također sam čuo neka od njegovih iskustava u radu s računalima. Ta iskustva su me motivirala da se počnem baviti problematikom slijepih u području programiranja. Proučavajući područje došao sam do zaključka da je jedan od aktualnih problema, s kojim se slijepi programeri susreću, izrada grafičkih sučelja u aktualnim programskim tehnologijama. Budući da se izrada sučelja u tim alatima temelji na uporabi miša i svojevrsnom iscrtavanju grafičkih elemenata na ekranu, što je za slijepe osobe praktički nemoguće. U okviru definiranog problema odlučio sam pokušati pronaći adekvatno rješenje koje bi slijepim programerima omogućilo lakše i brže kreiranje grafičkih sučelja na njima prihvatljiv način. U tom smjeru sam napisao nekoliko znanstvenih radova, usmjerio temu svoje doktorske disertacije, kao i temu poslovnog plana, koji je jedan od dobitnika nagrade Grada Varaždina u natječaju putem kojeg grad Varaždin želi podržati inovatore i mlade poduzetnike.

SLIJEPI POSTAJU RAVNOPRAVNI DIO TIMA

Možete li nam detaljnije objasniti o kakvoj se aplikaciji radi?

Radi se o aplikaciji koja predstavlja cjelokupni sustav naziva GUIDL (Graphical User Interface Description Language) čiji je centralni dio novi programski jezik GUIDL, koji je dizajniran na način da bude jednostavan i prihvatljiv za korištenje slijepim programerima uz pomoć sintetizatora govora u tekst i obratno, s obzirom da GUIDL jezik omogućava tekstualan opis grafičkog sučelja. Temeljem tako opisanog sučelja, GUIDL jezik prevodi opisano sučelje u jednu ili više datoteka, ovisno o ciljanoj programskoj tehnologiji, koje se nakon toga mogu uključiti u aktualne programske tehnologije kao dio projekta. Na ovaj način slijepi programeri dobivaju jedan novi način rada i mogućnost da se uključe u cjelokupni proces izrade programskih proizvoda kao ravnopravni dio tima.

Za ovako ozbiljan projekt potrebno je uključiti više stručnjaka i prošitriti polje istraživanja, tko sve sudjeluje i na koji način, odnosno, koga planirate još uključiti u istraživanje?

Za sada sam u realizaciju projekta uključen samo ja. Rezultat mog dosadašnjeg rada je istraživanje provedeno u suradnji s udrugama slijepih i interesnim skupinama slijepih programera širom svijeta u kojem je istraženo je li je navedeni problem aktualan i što bi sve slijepi programeri željeli da se riješi putem jednog ovakvog projekta. Za sada je razvijeno prototipno rješenje s ograničenim opsegom koje je testirano na istoj populaciji koja je provodila i početno istraživanje. U nastavku rada bih želio uključiti još više slijepih programera i još više udruga slijepih iz što više zemalja, kao i više stručnjaka koji bi pomagali u razvoju konačnog programa.

LJUDI ZNAJU PREPOZNATI DOBRU IDEJU

Koliki su troškovi realizacije ovakvog proizvoda, imate li već sada podršku i neke naznake za proizvodnju?

Testiranje prototipa na populaciji slijepih programera je dalo vrlo dobre inicijalne rezultate i želja mi je dovesti proizvod do njegove pune funkcionalnosti. Za to će biti potrebna dodatna novčana sredstva, kao i odgovarajući tim. Ideja i prototip su dobro prihvaćeni, kako u akademskoj tako i u široj zajednic,i te se nadam da će se taj trend i nastaviti pa i u obliku prikupljanja potrebnih financija. Jedan od koraka je i nagrada Grada Varaždina, no potrebno je još puno više kako bi se proizvod doveo do svog konačnog oblika. Jedan od važnijih aspekata budućeg rada će biti prikupljanje financijske i stručne potpore.

Kakve su šanse općenito za financiranje proizvoda koji nisu ekonomski preisplativi, kako se današnje društvo odnosi prema nekim svojim članovima koji su drugačiji i imaju drugačije potrebe? Je li razvojem tehnologije i povećanjem mogućnosti u tom smislu, povećana i osjetljivost za ovakve potrebe, u odnosu na neka prijašnja vremena, što Vi mislite?

U kapitalističkom društvu, naravno, dominira zarada i profit, što je i sama srž kapitalizma, no vjerujem kako je razvoj tehnologija i lakši dostup do informacija imao i pozitivne utjecaje na svijest ljudi te da postoji određena razina socijalne osjetljivosti što se može i vidjeti prilikom raznih akcija za pomoć osobama u potrebi putem medija. Smatram kako ljudi znaju prepoznati dobru ideju i da nije sve u novcu i profitu te se nadam da će na taj način i moj projekt dobiti podršku kako bi mogao doći do svoje pune funkcionalnosti i biti od pune koristi slijepim programerima.

VEĆI NAGLASAK NA PRAKTIČNI RAD I RAZVOJ MAŠTOVITOSTI I KREATIVNOSTI U RJEŠAVANJU PROBLEMA

Vi ste vrlo mlad profesor, kako to utječe na Vaš odnos sa studentima, imate li problema s autoritetom?

Nemam problema s autoritetom. Bavio sam se u životu s jako puno stvari i dosta vremena sam posvetio proučavanju i promišljanju o puno aspekata života. Svojim studentima se nastojim približiti i prenijeti im ne samo znanje, već i druge vrijednosti i načine pristupanja stvarima u životu. Smatram da je adekvatan pogled na svijet i stvari isto tako važan kao i činjenične spoznaje. Vjerujem da moji studenti cijene moja nastojanja i da su im moja predavanja pristupačna i korisna na više načina.

Kakvi su Vaši kratkoročni i dugoročni profesionalni planovi i želje?

S obzirom da sam u postupku završetka doktorske disertacije, želja mi je dovesti taj postupak do kraja i nastaviti se baviti problematikom programiranja za slijepe kroz projekte ove i drugih tematika, a isto tako mi je želja stupiti u kontakt i ostvariti suradnju sa što više suradnika iz inozemstva. Želja mi je također nastaviti proces usavršavanja u profesionalnom smislu u cilju otvaranja što više mogućnosti za rad na što većem broju projekata u okviru tematike od interesa.

Pripadate i mlađoj generaciji našeg društva, kakva je perspektiva mladih ljudi u Hrvatskoj, što biste poručili mladima, ali i starijima u duhu cjeloživotnog obrazovanja, hoće li im i na koji način obrazovanje podići kvalitetu života i omogućiti neke šanse za bolji život? Što bi po Vama trebalo promijeniti ili na čemu bi trebalo više poraditi u našem obrazovnom sustavu?

Za dobar i kvalitetan život su po meni važni kako obrazovanje i znanje, tako i spoznaje i pristup životnim pitanjima. Situacija u Hrvatskoj trenutno nije idealna, ali uz dobar pristup i puno rada je moguće pronaći svoj put i sreću bilo gdje. Unutar obrazovnog sustava bi trebalo dati što veći naglasak na praktični rad i razvoj maštovitosti i kreativnosti u rješavanju problema. I znanje i spoznaje oblikuju čovjeka da bude ono što jest i to je nešto što osobi bez sumnje podiže kvalitetu života.

Što Vas pokreće u životu, koji je Vaš životni moto, ideja vodilja, izvor inspiracije?

Na život gledam kao na Božji dar koji se može bolje ili lošije iskoristiti. Moja želja je postati što boljim čovjekom, spoznati što više i saznati što više što također dovodi do rezultata kako u privatnom, tako i u poslovnom aspektu života. Želja mi je iskoristiti svaki dan jer svaki novi dan smatram novim darom.