Ja sam na misiji, a moja je misija podučavanje!

Naša učiteljica tjedna, Anita Vegh iza sebe ima 13 godina radnog iskustva, i javno priznanje i nagradu Grada Bjelovara za značajan doprinos u odgoju i obrazovanju. Ono što je možda važnije od toga je da je poštovana i voljena učiteljica u školi, što je zaslužila svojom spremnošću da pruži pomoć učenicima, da ima jednako poštovanje prema njima, i osmjehom koji je, kako kaže – lijek!

Koliko dugo radite u prosvjeti, i koji posao točno obavljate?

Učiteljica sam engleskog jezika u II. osnovnoj školi Bjelovar. Ondje sam 2002. godine, još kao apsolventica studija razredne nastave i engleskog jezika počela predavati Engleski jezik. Sretno i uspješno radim i djelujem u II. osnovnoj školi Bjelovar već 13 godina.

Prethodno zaposlenju u svojoj današnjoj školi, jednu sam godinu obnašala ulogu demonstratorice na Katedri za Engleski jezik na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu. Devet sam godina predavala Engleski jezik u centru za strane jezike Gloria d.o.o. u Bjelovaru i povremeno surađivala s izdavačkom kućom Profil na projektima vezanim uz izradu nastavnih sredstava za učenje Engleskog jezika. Zadnjih sedam godina sam voditeljica Županijskog stručnog vijeća učitelja Engleskog jezika Bjelovarsko-bilogorske županije, a ove godine se uključujem u rad Centra izvrsnosti za Engleski jezik u našoj županiji. Uz osnovna navedena zaduženja u nastavi i izvan nastave, bavim se provođenjem različitih projekata. Vodila sam i koordinirala dvogodišnji Comenius projekt »Great Minds« u suradnji s Agencijom za mobilnost i programe Europske unije. Trenutno zajedno s još četvero kolega sudjelujem u Erasmus+ dvogodišnjem projektu »Linkom do kvalitete«, a već četvrtu godinu zaredom sam voditeljica humanitarne akcije u sklopu humanitarnog školskog projekta »Druga Drugoj« za koji je naša škola primila i nacionalno priznanje.

Zašto ste odabrali tu karijeru?

Postala sam učiteljica bez mnogo oklijevanja. Sada kada me pitate zašto, ne znam točnije odgovoriti nego da je taj poziv odabrao mene. Tako je, ja sam na misiji, a moja je misija podučavanje. Sretna sam što je nastavni predmet koji podučavam baš Engleski jezik jer se učenje provodi  kroz različite zanimljive nastavne teme. I engleski se ne mora učiti samo knjigom, već razgovorom o učenicima bliskim temama, pričanjem viceva, glazbom, dramskim igrama, računalnim igrama, projektima, razgovorom na društvenim mrežama i na mnoge druge načine. Zašto učenje ponekad ne bi bilo opušteno, zabavno ili smiješno? Atmosfera primarno mora biti radna – ona podrazumijeva red i disciplinu te međusobno uvažavanje i poštovanje između učenika i učitelja. Nakon uspostave takve klime, teren je spreman i za šalu, smijeh, toleranciju i igru. Sve stignemo napraviti: obraditi gradivo, ispuniti normu, ponoviti, provjeriti i ocijeniti. Kada odnos između učenika i učitelja postane profesionalan i ujedno ljudski, kada učenik poštuje učiteljev autoritet, a učitelj prihvaća i poštuje svoje učenike, tada škola nije samo ono što se mora, već proces podučavanja i učenja prelazi na jednu višu razinu s jačim ciljevima, a time i ishodima poučavanja.

Kako vam se čini trenutna situacija u prosvjeti i što mislite o nedavnom štrajku?

Teško mi je izolirano suditi samo o stanju u prosvjeti jer je ono odraz trenutne situacije u cijeloj Hrvatskoj. Ne volim generalizirati i govoriti općenito pa ću kratko reći da bi sve moglo i trebalo biti puno bolje. Mnogo je prostora za poboljšanje. Nedavni štrajk također ne želim komentirati. U II. osnovnoj školi Bjelovar nastava je redovito održavana i učitelji ovaj put nisu štrajkali. Kao škola smo zauzeli taj stav i procijenili da nećemo štrajkati. Kada bi me u gradu pitali štrajkamo li, ja sam se našalila i odgovorila da II. osnovna štreberski uzorno radi. Mislim da nismo pogriješili. Jednostavno smo sagledali situaciju, procijenili i donijeli odluku: Radimo! Djeco, dođite u školu!

Dobili ste priznanje Grada Bjelovara – opišite malo opširnije o čemu se točno radi.

Kolege učitelji i stručni suradnici II. osnovne škole Bjelovar na čelu s ravnateljicom Davorkom Bačeković-Mitrović su me tri godine zaredom predlagali kao kandidata za javno priznanje Grada Bjelovara. Ove godine sam povodom Dana grada Bjelovara i Dana bjelovarskih branitelja i nagrađena Pečatom Grada Bjelovara za značajan doprinos u odgoju i obrazovanju. Zahvaljujem kolegama i ravnateljici na ukazanom povjerenju i velikoj podršci, kao i Gradskom vijeću na ukazanoj časti. Tko me dobro poznaje, zna da nisam puno radila da bih dobila nagradu, već zato što smatram da je tako ispravno i potrebno. Ipak, lijepo je primiti takvu vrstu priznanja i stajati rame uz rame drugim čestitim i istaknutim Bjelovarčanima. Moje je mišljenje da rad, stvaranje, trud, postignuća i izvanrednost treba poticati. Pridjev »ambiciozan« je potpuno pozitivnog i snažnog značenja te ga se ne bi smjelo izgovarati niti uz najmanju dozu cinizma. Ljude treba poticati u radu i stvaranju. II. osnovna škola Bjelovar je sredina u kojoj se ambicija cijeni i potiče. Radosna sam što radim s mnogo dobrih ljudi koji su visoko profesionalni, sposobni i stvaralački raspoloženi. To je dobra klima, dobar školski duh!

Koja je vaša nit vodilja koju pratite baveći se ovim poslom?

Ima ih više, a navest ću samo neke i to onako kako mi padnu na pamet:

• Poštuj učenika jer on je osoba, nečije dijete, brat, sestra, unuk… nečije najdraže biće, budući roditelj, budući profesionalac u nekom budućem zvanju, on je osoba koja je tisuću puta u mnogim aktivnostima bolja od tebe i drugih. On je prekrasan i vrijedan u cijeloj svojoj suštini!
• Ako možeš nekome pomoći, pomozi. Ako ne možeš pomoći, nemoj ni odmoći!
• Smijeh je lijek! Smijte se naglas, iz srca, smijte se i bez razloga! Dijelite osmijeh jer je besplatan, a fenomenalan! Nije sramota smijati se samom sebi! Štoviše, tako je lakše prevladati neke frustracije.
• Treba znati i govoriti i slušati! Da je komunikacija kvalitetnija i da se bolje razumijemo i uvažavamo, svijet bi bio ljepše i mirnije mjesto za život. Učitelji jezika to znaju i podučavanju jezik s tom misijskom mišlju.
• Sam ne možeš mnogo. Sam si ništa i nema te. S ljudima i uz ljude, ti jesi. Društvena smo bića i to je prirodno i prekrasno!
• Pogriješiti je ljudski, a još je ljudskije zamoliti za oprost. Tako se poštovanje ne ruši, već se gradi.
• Možda nećeš uvijek svakoga potpuno razumjeti, no ipak pokušaj – i svoj đaka, i njegovog roditelja, prijatelja… uvijek postoji motiv, a rijetko kada je crno ili bijelo. Pokušati razumjeti druge način je da lakše i kvalitetnije riješimo neke situacije.
• Red, rad, disciplina, a onda osmijeh, šala i smijeh! Kao torta – red jednog, red drugog!
• Treba često izmjenjivati metode rada i nastavna sredstva. Učenici vole iznenađenja, a nekada i nepredvidivost (osim u testovima). Kombiniranjem metoda i sredstava rada reducira se monotonija. Nitko ne voli da mu bude dosadno!
• Trud i rad se uvijek isplate! Možda ne odmah i onako kako bismo željeli, no balans se prirodno uspostavlja i dobro se dobrim vraća.

Dobra komunikacija je temelj dobrog i stvaralačkog odnosa. Treba surađivati na međupredmetnoj, međuškolskoj i internacionalnoj razini. Od drugih kolega konstantno učim. Često imamo profesionalne konzultacije uz šalicu kave u zbornici, a konzultacije nerijetko završe smijehom ili svirkom. U Drugoj osnovnoj ima mnogo muzikalnih duša. Mi se bolje razumijemo i dobro funkcioniramo.

Ima li generacija koje su istaknutije u odnosu na neke druge, i kakva je trenutno situacija?

Svaka je generacija istaknuta! I svaki je đak na svoj način specifičan i po tome posebna osoba. Svaki čovjek ima potrebu da bude voljen i prihvaćen. Sa svakim razredom se stvara drugačiji odnos. To je prirodan proces razmjene energija. S nekim »klikneš«, s nekim ne. Netko te razumije, netko kao da gleda kroz tebe. Tada treba shvatiti da nismo u istim svjetovima i da ti je njegov svijet možda nedokučiv i dalek. Ponavljam, primarno poštujem svakog svojeg učenika bez obzira na intelekt, znanje, izgled, bilo kakav status.

Upoznala sam mnogo predivne djece i roditelja! Radosna sam ako sam ikada za ikoga što lijepo napravila, podučila ga, uputila na pravo mjesto… najveće je priznanje kada sretnem bivše učenike, srdačno se pozdravimo i ja ih vidim kao stasite ljude koji uspješno govore strani jezik. Nisam ja za to zaslužna, naravno, to je samo njihovo postignuće! Ali radosna sam što sam bila njihova učiteljica, teacherica!

Uvijek sam i razrednica. Razrednički posao je odgovoran, a često iscrpljujuć i stresan. No, tu se opet stvara posebna veza. Primarno je ona službena i profesionalna, a može biti puna povjerenja, poštovanja i simpatija. Uvijek volim svoj razred i pokušavam ih razumjeti. Djeca to osjete i vrate spontano i ljudski. Prekrasan je bio moj bivši 8.c, a sadašnji 5.b je izazov! Imaju toliko potencijala i jako su energični, a roditelji su razumni i suradljivi ljudi. Osjećam da će to biti jako dobra generacija. Zapravo, već i jesu jako dobri.

Što najviše pamtite iz svog dosadašnjeg rada?

Ne bih željela spomenuti konkretne osobe i događaje jer ću sasvim sigurno zaboraviti neke druge jednako važne. Jednostavno, Druga osnovna je škola koju volim i u kojoj želim raditi. Tu živi dobar školski duh, ljudi su vrijedni i kreativni, djeca su energična i puna potencijala. Radimo timski i sustavno. Učitelji se redovito stručno usavršavaju, djeca postižu uspjehe. Škola napreduje i ne posustaje. No, uvijek možemo biti bolji, a to nam je i cilj!

Kakvi su planovi za budućnost?

Veselim se skorom posjetu Ujedinjenom Kraljevstvu kamo odlazim na dvotjedno stručno usavršavanje u sklopu Erasmus+ projekta. Bude li to službeno putovanje jednako uspješno kao i dosadašnja u kojima sam s projektnim timom posjetila Republiku Irsku, UK, Španjolsku, Poljsku i Belgiju, bit će to mnogo snažnog dobrog vjetra u leđa. Odlazak u Ujedinjeno Kraljevstvo je i metodičko i jezično osvježenje za učitelja engleskog jezika. Takva putovanja se financiraju iz namjenskih sredstava za koja se izborimo kreiranjem i pisanjem projekata. To je nevidljivi dio posla i nije obvezan, a vrlo je odgovoran i iziskuje mnogo vremena. Ipak, Comenius i Erasmus+ tim izabiru raditi na tim projektima. To nas veseli i čini profesionalnijima i produktivnijima.

Imate li uz posao vremena za hobije?

Ha-ha, hobiji su veselje i prilika da se čovjek izludira, a to je potreba svakog čovjeka, ma koliko god on bio ozbiljan  i odrastao. U slobodno vrijeme sviram tamburu, pjevam, glumim, kreiram šešire i kostime, fotografiram. Plešem zumbu i vježbam yogu te volim folklor. To me sve veseli i smatram da sam bolja mama, supruga, prijateljica i učiteljica ako dopustim da me ispune dobre vibracije koje kupim u tim hobijima. Uostalom, i ondje sam okružena krasnim ljudima od kojih samo mogu učiti.

UČENICI O ENGLESKOM JEZIKU I SVOJOJ UČITELJICI Učiteljica je nasmijana kada dođe na sat. Vesela je i dobra. Na satu je zabavno i uz nju sve brzo naučim. Ipak, zna biti jako stroga. Jelena Nekvapil Engleski jezik mi je najdraži predmet i to ne samo zato što mi je najlakši, već i zbog učiteljice Anite Vegh. Ona mi je najdraža učiteljica jer nas uči kroz zabavu, a to mi se sviđa. Znamo se odlično zabaviti na satu! Voljela bih i da nam je razrednica. Zna biti stroga, ali ja jako volim Engleski jezik! Lea Vukmanović Na satu Engleskog jezika mi je predobro. Od kada učiteljica Anita Vegh predaje Engleski jezik, to mi je najdraži predmet. Uvijek je zabavno i sve znam iz engleskog. Jednom riječju, predobro! Jana Vodopija Učiteljica je dobra jer nas prima na red samo kada zbilja nešto ozbiljno skrivimo. Voli se šaliti. Sat je dobar, zadaće je nekada malo, nekada više. Znamo puno pisati na satu, ali nije teško. Šimun Stančin Na satu Engleskog jezika je odlično. Imamo vrijeme za šalu, gledamo filmove, slušamo glazbu… Ali, kada se radi, onda nema šale! Svi često i rado pričamo s učiteljicom na engleskom jeziku. Lovro Horvat Zabavno je na satu. Učimo i igramo se, gledamo filmove. Volim engleski i učiteljicu Vegh. Iva Pintarić Inače volim Engleski jezik. Najviše volim kada gledamo filmove na engleskom. Darija Pretković