Vrijedna učenica, sportašica, vječni i bezuvjetni borac te vlasnica zlatnih medalja Martina od rođenja ima prekinut živac desne ruke, što uzročno na ruku djeluje tako da se ona ne razvija i ne raste, pa joj desna ruka nije u funkciji. Također, posljedično od toga ima iskrivljenje kralježnice. Doktori su ustanovili kako operacija Martini ne bi poboljšala funkciju ruke, pa se ona odmalena nosi s tim – i osvaja medalje!
Zlatno pero s pola gasa Antonija je svih sedam razreda završila s odličnim (5,0) uspjehom te planira upisati Opću gimnaziju u Bjelovaru. Još uvijek nije sigurna koji će studij izabrati nakon srednje škole ali uvjerena je da će se još puno puta predomisliti, no za sada joj se medicina najviše sviđa.
Višestruka prvakinja Hrvatske u taekwondou Svima bih preporučila da se bave nekim sportom i da tako porade na svom zdravlju, umjesto da se truju cigaretama i alkoholom. Bolje je da svoje snage usmjere u nekom zdravom i kreativnom smjeru – kaže Andrea
Niže nagrade na natjecanjima i sanja o Muzičkoj akademiji Imam dva uzora – moj profesor iz instrumenta Ivan Oškera, te jedan profesor s Muzičke akademije kojeg ne budem imenovala. No, bez obzira na uzore, nastojim biti originalna – poručuje Lalita
Fotografiranje me opušta i veseli Kroz cijelu srednju školu potiče me Dubravka Jurina pedagoginja Srednje škole Čazma. Ona uvijek govori da me vidi isključivo u ovoj vrsti umjetnosti, a meni je to za sada samo zabava – kaže Paula
Obožava taekwondo, voli matematiku i ima 92 medalje Trenutno se priprema za kvalifikacije za europsko juniorsko prvenstvo. Prvo natjecanje je već slijedeći vikend u Slavonskom Brodu. Također se priprema i za europsko prvenstvo osoba oštećena sluha koje se održava ove godine u listopadu u Armeniji.
Moji vršnjaci i ja smo u tim godinama kad se zaljubljujemo i predajemo cijelog sebe ljubavi Ali u toj predaji ne smijemo zaboraviti sami na sebe, što se često dogodi kod nas. Zaboravimo na sebe, i da se moramo voljeti kako bi nas i drugi voljeli – kaže Hana
»UVIJEK ĆU BITI DRUGAČIJA OD OSTALIH« Nemam treme ni straha od publike, jer samo jako samopouzdana. Volim i izvlačiti svoje prijatelje improvizacijom kada pogriješe na pozornici. Uvijek se do kraja uživim u ulogu. Samo ne volim kada mi se ljudi i nakon predstave obraćaju kao liku. I lakše mi je glumiti pred velikom nego pred malom publikom. – kaže Jana.
NIKADA SE NE SMIJEMO SRAMITI SEBE I ONOGA ŠTO NAŠ ŽIVOT ČINI BOGATIJIM! Svakoj fotografiji dajem osnovno i preneseno značenje i na taj način ih oživljavam, to ih u mojim očima čini posebnim
ŽELJA MI JE RUŠITI REKORDE POPUT BLANKE VLAŠIĆ! Najvažnije od svega je stvoriti radne navike jer ako ste dobro organizirani, ostvarit ćete sve svoje ciljeve. Kroz godine rada, shvatila sam da je to jedna od mojih većih vrlina.
