Čitali ste o Sari Rajčević, koju je zbog iznimnih sportskih rezultata načelnik Općine Ivanska Josip Bartolčić ugostio u Općinskim prostorijama. Ovog tjedna Saru predstavljamo kao učenicu tjedna. Ona je učenica drugog razreda Prirodoslovno-matematičke gimnazije Bjelovar, a sportski rezultati koje istovremeno bilježi u taekwondou osigurali su joj već i rezultate na europskoj razini. Kaže kako je teško ponekad uskladiti školu i treninge, ali sve je samo stvar dobre organizacije.

Jesi li oduvijek imala afinitet prema prirodnim predmetima kad si odabrala tu gimnaziju?

Ne u potpunosti. Uvijek sam voljela matematiku.

Kako usklađuješ rasporede s obzirom na obaveze prema školi?

Nastojim se organizirati što je bolje moguće. Imam treninge svaki dan, ali utorkom i četvorkom su pojačani, pa ih imam i ujutro prije škole. Nakon nastave dolazim kući i nastojim obaviti što je više moguće posla za školu i učim sve do treninga. Treninzi počinu u 20 sati, završavaju u 22 sata, i nakon toga doista nemam snage za pisanje zadaće ili učenje pa to zato obavljam ranije. Tako mi izgleda cijeli tjedan, pa se doista veselim vikendu.

Vikendom se pak održavaju natjecanja?

Tako je. Natjecanja ima gotovo svaki vikend. Ako nemamo natjecanja, organizirani su treninzi, pa nemam baš potpuni predah. Isto tako, subotom idem na centar izvrsnosti za matematiku. »Za one koje žele znati više«, kako se to kaže, organizirano je od 10 do 13 sati ponavljanje gdje ponavljamo školsko gradivo i učimo novo.

Kako su organizirani treninzi?

Ponedjeljkom, srijedom i petkom imamo tehničko-taktičke treninge, utorkom je kondicija, a četvrtkom eksplozivnost i snaga.

Kad si se točno počela baviti taekwondoom?

Prije 11 godina. To je bilo na nagovor tate. Naime, imam poteškoća sa sluhom i zaostala mi je motorika. Prijedlog doktora za razvoj je bio da se bavim ili ritmikom ili taekwondoom. Iako je mama više navijala za ritmiku, a ja se u tome nisam nikako vidjela, pristala sam trenirati taekwondo. Ljubav prema sportu nije baš došla odmah, ali nakon otprilike 2 godine sam ga u potpunosti zavoljela.

Kad si počela bilježiti prve ozbiljnije rezultate?

To je bilo kad sam bila kadet, pred 5 godina. Prvi ozbiljan rezultat je bio na Austrian Openu, 2012. godine. Isto tako, to je bilo jedno od kvalifikacijskih natjecanja za europsko natjecanje. Unatoč svom prvom mjestu, nisam nastupila na natjecanju.

Na koliko si već međunarodnih natjecanja sudjelovala?

Natjecala sam se na brojnim natjecanjima, od Austrije, do Švedske, Rusije, Srbije... Bilo je tu mnogo i domaćih i međunarodnih natjecanja. Dosad imam osvojene 92 medalje.

Što je iduće pred tobom?

Trenutno se pripremam za kvalifikacije za europsko juniorsko prvenstvo. Prvo natjecanje je već slijedeći vikend u Slavonskom Brodu. Također se pripremam za europsko prvenstvo osoba oštećena sluha koje se održava ove godine u listopadu u Armeniji. Znamo da će natjecanje biti naporno pa smo krenuli sa što ranijom pripremom. Pojedinačni sportovi su uvijek zahtjevniji od timskih sportova, a taekwondo, iako ga ljudi nekad smatraju običnom tučnjavom, je zapravo još zahtjevniji jer unutar tri  runde od dvije minute zahtjeva puno koncentracije i brzinu. Ne smijete ni trepnuti da ne propustite protivnikov pokret.

Baviš li se sportom i u školi?

U školi sam u atletskoj ekipi. Bacam kuglu, a zbog pažnje na ozlijede ne nastupam na većim natjecanjima.

Imaš li plan za dalje? Planiraš se posvetiti samo sportu ili ćeš uklopiti i školovanje u to?

Škola je na prvom mjestu. Ne razmišljam o tome da idem isključivo na sportsku stranu jer ako mi se dogodi ozljeda s mojom sportskom karijerom je gotovo. U tom slučaju nemam nikakvu podlogu za dalje. Planiram svakako završiti neki fakultet, a voljela bih upisati nešto gdje je težište na informatici.