U učeničkim vodama ponovo je zaplivala jedna glazbenica. Lalita Tasić učenica je trećeg razreda srednje glazbene škole koja svira rog i klavir kao drugi instrument. Iako kaže kako joj to nije bio prvi izbor, Lalita niže nagrade na natjecanjima i sanja o Muzičkoj akademiji.
Kako si odabrala rog?
Ljubav prema glazbi se pojavila zapravo od malih nogu. Još kad sam bila dijete voljela sam pjevati, a sa 7 godina sam odlučila upisati glazbenu Školu. Zašto taj instrument? Isprva sam htjela svirati flautu, no kada sam došla na upis mjesta na flauti više nije bilo. Flauta mi se činila tada najprivlačnija, a trenutno mi je sad od svih instrumenata nekako zadnja na listi. Na izbor su ostala dva instrumenta – truba i rog. Izabrala sam rog jer mi je imao lijep zvuk i zanimljivo je izgledao. Mislila sam da će mi biti žao kasnije, ali zbilja mi bolje odgovara.
To potvrđuju i brojne nagrade koje si već osvojila.
S državnih natjecanja imam osvojeno jedno prvo mjesto, te dva druga mjesta. S međunarodnih natjecanja u Novom Sadu, Beogradu, i jednom održanom u Varaždinu prošli mjesec, imam tri druga mjesta. Isto tako dobila sam tri druge nagrade na državnim natjecanjima s komornim sastavima.
Od svih mi je najdraža 1. nagrada na državnom natjecanju zato što sam u toj školskoj godini imala puno obveza i natjecanja pa ni sama ne znam kako sam uspjela toliko vježbati uz sve. Ali sam bila poprilično zadovoljna s obzirom sve okolnosti, iako sada da mogu vratiti vrijeme dala bih si drugu nagradu samo zato da se još više potaknem na rad.
Čestitamo na nagradama! Voliš li više svirati i vježbati sama, ili u sastavu?
Podjednako volim sviranje u orkestru i sastavima koliko i vježbanje doma, sama, jer sve tri opcije imaju i prednosti i nedostataka. Točno, lijepo je svirati u orkestru ukoliko svi surađuju i komuniciraju na dobar način, suradnja je nužna a ponekad izostaje iz razloga što ne misle svi ići na Muzičku akademiju pa im predmet skupno muziciranje tj. Orkestar ne znače nešto specijalno. U tim trenutcima moramo slušati druge, ali pri tome i pratiti dirigenta, znakove koje on daje te svirati ono što piše u notama, kako bi sve skladno zvučalo.
Znači i ti želiš dalje na Muzičku akademiju?
Da, planiram na Muzičku akademiju Sveučilišta u Zagrebu.
Želimo ti svu sreću! A kako trenutno usklađuješ obaveze između dviju škola?
Teško mi je uskladiti obveze s obzirom da opći dio predmeta polazim u Ekonomskoj i birotehničkoj školi, pa recimo ujutro imam glazbenu školu, poslijepodne idem u ekonomsku a navečer na orkestar. Dnevno na sviranje odvajam otprilike 2 do 3 sata, ovisi koliko koji dan imam obveza. Naravno, htjela bih i više vremena odvajati za sviranje, kad bih ga imala.
Kad završiš sa svim obavezama – opuštaš li se i dalje uz glazbu ili radiš nešto totalno drugo?
Kada završim s vježbanjem opuštam se uz glazbu, bila to klasična ili moderna glazba. Ovisi o raspoloženju. U slobodno vrijeme vikendom se bavim jahanjem. Prije sam se i natjecala, ali više nemam vremena za to jer sam našla novu ljubav – glazbu.
Nailaziš li uvijek na podršku i razumijevanje za svoje obaveze i snove?
Roditelji me podržavaju u svemu, a ovako što se tiče podrške – nemaju baš svi razumijevanja. Najveća potpora su mi prijatelji koji me bodre da uspijem što dalje dogurati u karijeri.
Je li lako ostvariti prijateljstvo u obje škole?
Ekipa u glazbenoj je nekako opuštenija, što je vrlo logično s obzirom na to da nas je manje u razredu i bolje se poznajemo. Uz to, bolje se slažemo pošto uglavnom svi želimo upisati Muzičku akademiju. U ekonomskoj nas na neki način ostali učenici gledaju drugačije jer izostajemo s nastave zbog natjecanja, nastupa i sl. Većinom to ne razumiju.
Imaš li neke uzore među muzičarima?
Imam dva uzora – moj profesor iz instrumenta Ivan Oškera, te jedan profesor s Muzičke akademije kojeg ne budem imenovala. No, bez obzira na uzore, nastojim biti originalna.