Titula učenika tjedna pripala je Bruni Bišćanu (15), učeniku Gimnazije Bjelovar i Glazbene škole Vatroslava Lisinskog u Bjelovaru.  Bruno, također poznat kao »Mister Morgen«, pohađa paralelno dvije škole, svira više od šest instrumenata, radi aplikacije, vodi školski bend i pokušava obnoviti vrijeme velikih glazbenih genija, Franka Sinatre, Ive Robića...Više o njemu saznajte u ovom kratkom intervjuu.

Uz Gimnaziju, pohađaš i Glazbenu školu... koji ti je najdraži predmet i koliko instrumenata sviraš?

Sviram više od šest instrumenata:  saksofon,  klarinet,  flautu, klavir, bas gitaru, usnu harmoniku… Najdraži predmet mi je harmonija jer najviše volim stvarati jednu harmoniziranu cjelinu iz, na prvi pogled, besmisleno poredanih nota. To me opušta.

Imaš li uopće slobodnoga vremena i kako ga provodiš?

Ići u dvije škole nije teško, najbitnija je organizacija. Da ne idem u dvije škole mislim da bi mi bilo puno teže jer ponekad znam biti dosta lijena osoba. U »slobodno vrijeme«  vodim školski  »Big Band« koji spaja svirače na prvi pogled nespojive u jednu vrlo harmoniziranu cjelinu koja skladno i lijepo zvuči. Pokušavamo oživjeti stari duh velikih bendova u vrijeme Franka Sinatre i Ive Robića, no ne zaboravljamo modernije izvođače kao što su Doorsi ili Jinxi...

Što još voliš osim glazbe te kakvu glazbu slušaš?

Obožavam gledati crtiće. Najdraži mi je »Nebesa« ponajprije zbog izvrsne glazbene podloge, a onda i nezaboravne priče. Volim slušati velike legende kao što su: Ivo Robić, Frank Sinatra, Glenn Miller, Jinx, Beatles, Eric Clapton,  Louis Armstrong...

Tko ti je uzor u stvaranju?

Najveći uzor mi je Steve Jobs. Osim što je bio veliki izumitelj vrlo izražene osobnosti,  bio je i vrlo snalažljiv i dosjetljiv. Inače, živim za glazbu, a živim od informatike, bar bih htio tako. Napravio sam nekoliko aplikacija iako je to još u fazi razvoja. Osim Jobsa uzori su mi i: Glenn Miller (jednoga dana htio bih imati bend kao Millerov), Ivo Robić (vječni romantičar, izvrstan glazbenik, izvrstan glumac), Andrea Motis (mlada španjolska jazz pjevačica i sviračica- truba, sax...jednog dana moram otići tamo zasvirati s njom) i Eric Clapton (htio bih jednog dana pisati pjesme takve kvalitete i imati takve sposobnosti soliranja, za mene je on kralj solaža...)

Koji ti je životni moto i što bi poručio drugim mladima, pogotovo mladim umjetnicima?

Ah,  životni moto... pa stvarni mi je: »Pusti budale da dišu.«  Svijet ne možete promijeniti mijenjanjem drugih ili da drugi mijenjaju vas,  svijet mijenjate mijenjanjem sebe i prezentiranjem svijetu tog promijenjenog sebe. Uvijek će u životu biti ljudi koji ne budu shvatili tu činjenicu, nego će uvijek zabadati svoj nos svugdje jer oni žele to poboljšati i promjeniti na bolje. Bitno je naći pravoga sebe i živjeti taj svoj karakter  i, što je najbitnije, treba biti sretan. Drugim mladima htio bih poručiti da žive svoje snove jer ako nešto jako žele i trude se da uspiju, ostvarit će im se san. U to sam siguran… a uspjeli snovi u životu znače biti sretan, što je opet za mene najbitnije...