MEĐURAČA Tibetanski pas ili tibetanski mastif slovi za jednog od najskupljih pasa na svijetu, a možda bi mogao i odnesti tu prestižnu titulu. To je jedna od starijih pasmina koja je bila uzgajana kao pas čuvar, a potječe iz Azije, što je vidljivo iz samog njenog imena. Slovi i kao jedna od najzagonetnijih pasmina na svijetu jer još ni u 19. stoljeću većina europskih kineziologa nije znala da ovaj pas postoji. Isto tako, do današnjeg dana nije razjašnjen ni njegov nastanak i razvoj. Ako vas pak na prvi pogled ne prestraši njegova veličina, osvojit će vas činjenica da je izuzetno predan i lojalan svom gospodaru, miran – kao velika plišana igračka.

To su i neke od karakteristika koje su Martinu Čolig i njenu obitelj privukle ovoj pasmini, pa tako već tri godine uživaju u društvu Hai-mei, koju od milja zovu Mona.

– Nabavili smo ju u registriranoj uzgajivačnici u Velikom Grđevcu. Djelomično je opravdala atribut svoje vrste kao najskuplje, jer smo ju platili 1000€, ali to je inače koliko nam je poznato najniža moguća cijena za koju se tibetanski mastifi mogu nabaviti. Normalno, ima ih i puno skupljih, a to sve ovisi o njihovoj genealoškoj liniji. – rekla nam je Martina.

S obzirom da i Mona ima papire o podrijetlu, zanimalo ih je kako bi prošla na natjecanjima. Otišli su u Zagreb s njom na ocjenjivanje, i dobila je dobre ocjene. Planiraju je stoga najesen voditi na parenje u Sloveniju s višestrukim prvakom, jer bi željeli s jednim budućim štenetom ići ozbiljnije na natjecanja, dok bi ostale vjerojatno prodali.

Ono pak na čemu su najzahvalniji je to što je Mona za njih pravi obiteljski pas.

– Pošto u prošlosti ova pasmina nije imala blizak kontakt sa ljudima, treba joj trening i strpljenje da se pravilno socijalizira. Taj trening mora biti smiren, bez vike i batina. Mi s našom Monom nismo imali puno problema, i imamo pravu mazu. Trenutno ima svoju posebnu prostoriju u kući zbog toga što smo nedavno dobili dijete, ali već smo primijetili da je nježna i prema našoj kćeri, pa čak i pazi na nju. Inače je blaga, nema ni trunke agresivne prirode u sebi, mirna je i uredna. Za nas je to pravi obiteljski pas, i preporučili bismo ga kao takvog svima. – dodala je Martina.

Mona uživa u svom velikom dvorištu u Međurači, tako da ima puno prostora za kretanje, ali unatoč tome svako predvečerje vode ju u šetnju. Što se tiče prehrane, dobiva kombinaciju suhe hrane i hrane iz konzerve. Zbog svoje duge i guste dlake potrebno ju je često češljati. To ima i svoju praktičnu svrhu u ovo doba godine kada gubi zimsku dlaku.

– Relativno dobro podnosi ljetne vrućine. Manje jede, pije puno više tekućine, ali u odnosu na ostatak godine puno više spava i ljenija je. – kaže kroz smijeh Martina.