BJELOVAR Biti lovac oduvijek je časno jer nije to mogao postati svatko. Biti lovac bila je privilegija onih koji su na život prirode i divljači gledali drugačije od ostalih ljudi. Oduvijek su lovci bili uglađena gospoda s »finim manirima«, koji su brinuli u svakom trenutku o svojem ugledu. Međusobno ponašanje lovaca s naglašenom druželjubivošću i odnos prema ljudima općenito, mogli su služiti drugima za primjer.

Mnoge su generacije lovaca pamtile riječi Danka Anđelinovića objavljene u »Lovačko ribarskom Vjesniku« broj 12 iz 1932. godine:

...Da čovjek bude pravi lovac treba da je u prvom redu korektan i gospodin u lovu i u životu. Treba da zna što je lov i da se drži strogo pisanih, a još strože nepisanih pravila razbora, pristojnosti, drugarstva i srca...

Po tome se lovci razlikuju od mnogih drugih želeći na prvi pogled svakome dati do znanja koliko vole prirodu i divljač, koliko brinu o njima i s koliko poštovanja se odnose prema njima.

POŠTIVANJEM PRAVILA DO LOVAČKOG UŽITKA

O poštivanju pisanih i nepisanih pravila i danas umnogome ovisi hoće li lov i lovačko druženje biti užitak. Zbog toga je važno naučiti ponešto iz povijesti hrvatskog lovstva, o zakonodavstvu i pravnim propisima, ekologiji i zaštiti prirode, a naravno upoznati prirodoslovlje divljači i gospodarenje lovištem.  Svakako je na predavanjima buduće lovce upoznati sa snalaženjem u prirodi, načinima lova i lovačkom etikom, dakako oružjem, streljivom i streljaštvom, a posebna je tema kojoj se sve više pridaje pozornost lovna kinologija. U županijskom lovačkom savezu Bjelovarsko-bilogorske županije s prenose znanje i iskustvo predavači Darko Kovač (lovno zakonodavstvo), Nikola Maričić (oružje i balistika) i Miroslav Zeman (biologija divljači), zatim Đuro Crkvenac (gospodarenje lovištem) i Mato Kovačević (kinologija).  Oni zapravo uvode u lovački svijet buduće lovce.

Iako su predavanja važno mjesto sticanja prvih znanja i vještina, prije nego novi lovci polažu lovački ispit koji je prvi preduvjet da postanu članovi neke lovačke udruge, još važnijim smatraju u županijskom lovačkom savezu sticanje praktičnih iskustava terenskom nastavom.

BEZ PASA NEMA LOVA!

Zbog toga je prije polaganja pismenog i usmenog ispita nakon predavanja posebno organizirana terenska nastava. Ona je preduvjet da se uopće može prići polaganju ispita. Za dvadesetak kandidata ovog je proljeća terenska nastava organizirana u lovištu Lovačkog društva »Šljuka« Bjelovar, jednom od društava koje po mnogočemu može biti primjer dobrog rada. Svoja su lovačka znanja i iskustva nesebično na terenu prenosili Đuro Crkvenac, Miroslav Zeman i Mato Kovačević, a za pohvalu je bio velik odaziv lovaca vlasnika lovačkih pasa koji su došli budućim lovcima pokazati svoje pse i njihovo umijeće te u »živo« odgovoriti na pitanje zbog  čega je pas najvažniji i najbolji lovački prijatelj.

Težište u edukaciji lovaca u županijskom lovačkom savezu u Bjelovaru sve se više postavlja upravo na praktičnim znanjima kako bi se mladi lovci što bolje pripremili za svoj prvi lov.