KOPRIVNICA Spasilačka služba u Hrvatskoj osnovana je 2005. godine i od tada na mnogim kupalištima – bazenima, jezerima i moru spašeno je mnogo života. Tako i na koprivničkim bazenima Cerine postoji Spasilačka služba, koja vrši nadzor, prevenciju i spašavanje kupača, ali i sprečavanje opasnih radnji poput skakanja na glavu. Zoran Vrhovski šest godina radi kao spasilac odnosno od samog otvorenja koprivničkih bazena.

– Prije ovog posla radio sam kao trener u fitnes centru, a kad su otvarali se ovi bazeni, pomislio sam, da bi bilo baš zgodno da budem spasilac. Ispočetka, zvučalo je to jako privlačno i svima koji nas gledaju  misle da uživamo, sjedimo, gledamo cure… No, ovdje postoji velik problem sa klimom u kojoj boravimo, jer nije lako raditi na temperaturi od preko 33 stupnja uz nedostatak kisika i isparavanje raznih kemikalija. Nakon sedam sati provedenih u takvom prostoru osjeća se jako veliki umor, pa smatram, da raditi na duže vrijeme u takvim uvjetima baš i nije zdravo. – o manama spasilačkog posla priča nam Zoran Vrhovski, koji je tijekom radnog vremena na bazenima svašta vidio i doživio.

– Ljudima svašta pada na pamet, pa bilo je situacija, kada dođu sa tri, četiri putna hladnjaka puna hrane, rasprostru deku uz bazen, sjednu u krug i jedu, događalo se pak da sjednu na rub bazena i režu nokte, zatim često se događa da dvoje ima prebliski odnos, pa ih moramo razdvajati, jer ne mogu se ponašati kao da su sami, kad pored njih kupaju se i djeca. Tada ih zamolimo, da se pristojnije ponašaju u javnoj ustanovi, što kod nekih izaziva čuđenje, dok neki se žele i tući, a tada zovem zaštitare ili policiju, koji su nadležni u takvim situacijama. – o neugodnim trenucima spasilačke službe govori Zoran, koji se u svom radnom vijeku susreo i sa vrlo ozbiljnim situacijama, spašavajući ljudske živote.

– Spasio sam dvoje ljudi od sigurnog utapanja – dijete, koje je povukao vrtlog i čovjeka srednjih godina, koji je doživio infarkt. Da, drago mi je, kada dođu ljudi nakon nekog vremena, da mi zahvale – skromno kaže spasilac Zoran, kojem je i tijekom našeg razgovora došla djevojčica sa porezanim prstom. Spretno i brzo sprejem i flasterom, Zoran je „spasio“ prstić na nozi preplašenoj djevojčici. Ovakvih sitnih situacija ima skoro svaki dan, dok nestašniji znaju i pasti, pa se razbiju, a tada mora doći i Hitna pomoć. Svašta je doživio Zoran u svojih šest godina spasilačke službe te nam na kraju priznao, da ne zna koliko će još dugo moći izdržati raditi u uvjetima, koji su sve samo ne idilični.