Lokalni izbori se opasno bliže, a mnogi sve manje vjeruju u svoj glas. Kukamo, žalimo se i bunimo, nezadovoljni smo i ogorčeni, ali na izbore izlazimo u sve manjem broju. Misleći kako naš glas, više ništa ne vrijedi i da je izgubio svoju cijenu, odmahujemo rukom i stoički se mirimo s »groznom sudbinom« našeg grada i županije.

Ali sudbina nije proizašla iz nekog neviđenog čuda, već od nas samih. Ne, nije bačen urok na nas, niti nas je netko prokleo na sto godina mrtvila, nezaposlenosti i izolacije. Bio je to uglavnom naš izbor. Ili neizbor.

Prošli lokalni izbori, pokazatelj su inertnosti, apatije i nemara nas samih. Sadašnji gradonačelnik je pobijedio, ne velikim odazivom i velikim brojem glasova, već upravo suprotno. Pobijedio je zbog naše šutnje. (Od ukupnog broja birača, kojih je bilo 36.556, glasovalo je samo 12.831. Za sadašnjeg gradonačelnika, glasovalo je samo 7.323 birača. Što je pak 20% od ukupnog broja birača)

Ne tako davno plakali smo od sreće, kada smo nakon brojnih godina, dobili pravo birati i svojim glasom odlučiti. Radovali smo se demokraciji. A onda smo je odbacili poput djeteta, koje odbacuje staru igračku. Malo smo se poigrali njome, pa nam je dosadila.

Ubili smo demokraciju i izgubili vjeru u svoj glas. U sebe. Priklonili smo se šutnji, ali žalimo se i dalje. Onako, sa strane, dok nas nitko ne čuje i ne vidi. Iz sjene, a bez hrabrosti.

A GDJE SU PROGRAMI?

Veliki obećavajući programi, naših mnogih kandidata za razna mjesta moći, vlasti i slave, većinom se svode na parole, iza kojih ne stoji mnogo, na želje za naš grad i županiju i na ono što bi se trebalo. Želje i pozdravi su za neke druge prilike.

Vjerujem kako svi mi želimo. I jako dobro znamo što bi trebalo. Ali važno je pronaći načine kako. Recite nam konkretne načine, kojima ćete ostvariti svoje i naše želje. Recite nam u kojem roku ćete ih ostvariti i s kojim sredstvima. I napokon održite ono što ste rekli.

Mislim da bi mnogi voljeli, umjesto parola i riječi bez pokrića, vidjeti timove stručnih i sposobnih ljudi, bez stranačke pripadnosti. Timove ljudi, od kojih će svatko u svom području, napraviti kvalitetne projekte, za razvoj našeg grada i županije. I koji će ustrajno, odlučno i predano, raditi na ostvarenju svojih ciljeva. Oživjeti naš grad.

Želje se većinom svode na gospodarski razvoj i razvoj poljoprivrede, jednosmjernu nastavu u školama i otvaranje novih vrtića, bolju socijalnu osjetljivost i brigu o najugroženijima, poboljšanje kvalitete zdravstva, tj. bjelovarske bolnice. Podaci objavljeni prije nekoliko dana, govore kako je naša bolnica, po ocjeni njenih pacijenata, ocijenjena najgorom u državi. Usudite li se više otići tamo?

Priča se mnogo o vodovodu i kanalizaciji. Slušajući to, na trenutak dobijem dojam kako sam se teleportirala u stari Rim. Tada su vodovod i kanalizacija, zaista bili dostignuće. Pa zar je to zaista tema, a ne nešto što bi se trebalo podrazumijevati samo po sebi?

Zapitam se tada, gdje i u kojem stoljeću živim?

Neki nude ukidanje prireza, a neki čak besplatan internet. Mnogo ludih ideja, bez puno objašnjenja i zdravog razuma.

Spominju se kultura i zabava. Upravo održani BOK, zaista je pokazao kako je naš Bjelovar- »grad zabave i kulture«. Ali samo na tjedan dana. I to uz jako puno novca za hranu, piće, ples (na stolovima) i razuzdane zabave naših glumaca, a sve to na trošak grada. S druge strane, naše Bjelovarsko kazalište, godinama se podcjenjuje i zanemaruje. Mnogi entuzijasti, ljudi prepuni volje i truda, koji godinama predano rade, valjda nisu vrijedni, jer su »amateri«.

Tipičan bjelovarski mentalitet. Trava je uvijek bila zelenija u tuđem dvorištu.

Priča se i o novoj zgradi Glazbene škole. Nedavno je, valjda da se ne uruši pred izbore, obnovljena njena fasada, a o novoj zgradi i o njenoj lokaciji, vjerojatno će se razmišljati. Jednom…

Najnovija atrakcija, koja je izazvala mnogo medijskog prostora je ideja o parku poznatih Bjelovarčana. Je li ovo zaista vrijeme za to? Je li nam to uopće treba?

Predlažem veliko i moderno dječje igralište, uz popratne sportske sadržaje, umjesto kipova ili bista poznatih faca. Dosta nam je poznatih »faca«. Želimo kvalitetan život.

Ljudi su bez posla, gladni i siromašni. Ljudi odlaze, a grad i županija padaju u vrtlog očaja, beznađa i krivih ljudi, na određenim mjestima. Ljudi su očajni i mislim kako ih uopće nije briga za poznate Bjelovarčane, tko god oni bili. Ne mogu se ni sjetiti mnogo njih, ali i ne znam koji su kriteriji?

LJUDI S VIZIJOM

Nije istina kako novaca nema. U to nas uvjerava i naš gradonačelnik. Ali raspodjela tog novca je već sasvim druga priča.

Mnogo imena je na listama. Možda i previše. Nekako, kao da svi žele biti političari.

Ali..tko je od njih vizionar?

Između svih mogućih, brojnih kandidata na listama, ne znam je li postoje oni koji znaju oživjeti naš grad, vratiti mu život, a ljudima dati posao i vratiti osmijeh na lice.

Bezbroj ljudi na listama, od kojih se mnogi bore za »svojih pet minuta slave«. Možda ipak postoje oni iskreni pojedinci, ljudi sa znanjem i stručnošću, koji zaista imaju viziju?

A vizija je ono što nam treba. Ona čista i iskrena, kreativna i moderna, neopterećena prošlošću. Vizija budućnosti. Vizija nekog novog vremena.

GLAS JE NAŠE ORUŽJE

Unatoč svemu, ne smijemo biti lijeni. Saslušajmo ih i razmislimo. Pustimo ipak svoj glas, izađimo na izbore i ne dozvolimo da pobijedi šutnja. Da ravnodušnost uguši naš glas.

Pronađimo ono dijete u sebi koje jedva čeka da se čuje…baš njegov glas. Možda on neće promijeniti ništa, možda nema vrijednost koju bi trebao imati. Ali ćemo znati kako smo pokušali i da nismo izabrali ubojstvo demokracije.

Pronađimo ljude sa najboljom vizijom. Ljude s idejom. Valjda ipak nisu izumrla vrsta.

Ne zaboravimo kako su se mnogi, nekada davno, borili svojim životom i mnogim hrabrim djelima, da bismo mi danas, imali privilegiju, čast i pravo. Pravo glasa.

Naš glas je naše oružje. Ne odbacujmo ga i ne dozvolimo da naš glas postane tek sredstvo u rukama onih drugih. Ne odmahujmo rukom, govoreći kako je svejedno i da nam više nema spasa. Ne tražimo izgovore u nekom drugom, jer, upravo mi ćemo izabrati.

Ako ipak odlučite, ne izaći na izbore jer je tako lakše, ne kukajte više. Bez drame, zakulisnih igara i teatralnosti, prošećite našim gradom i šutite.

I zato, iskoristite svoj glas ili jednom zauvijek…ušutite.