Postoje mjesta koja zrače posebnim sjajem. Postoje ljudi, koji se jednostavno, trude više, žele više od drugih, imaju taj »gen« koji ne odustaje, ne posustaje, ne prestaje se boriti, s prvim naznakama ravnodušnosti. Postoje mjesta u Bjelovaru, koja ipak, unatoč bijedi i mraku, u našem gradu, unatoč i usprkos nerazumijevanju i često puta, potpunom zanemarivanju, uspijevaju odoljeti vremenu u kojem živimo i ne daju nikome, da ugase njihov jedinstveni plamen.

Postoji vrijeme kada se ugase svjetla. I tada nastupa tišina.

Tada nastupa čarolija, koju mogu osjetiti rijetki. I ta magija na daskama, koje mnogima uistinu znače život, zove se kazalište. A ljudi, koje ćete tamo sresti, doista su posebni ljudi. Satkani od snova, strasti, želje i mnogo, mnogo volje i entuzijazma. Jer..to je njihova čarolija koju prenose nama, u onom magičnom trenutku, kada se ugase svjetla.

ŠTO SE KRIJE IZA ZASTORA?

Kada sjednete u publiku i prepustite se čaroliji koju vam nudi sjaj pozornice, kada odlutate mislima i potpuno zaboravite na svakodnevne brige, sigurno niti ne pomišljate na to, što se zapravo krije iza zastora. Što se događa kada su svjetla upaljena i kada se prolijevaju krv, znoj i suze, koje su sastavni dio svake umjetnosti?

Događa se neizmjerni trud, volja i želja. Događa se posao, mukotrpan, kao i svaki drugi. Posao, koji nakon mnogo borbe, smijeha, rada i strasti, postaje čarolija.

Entuzijasti iz Bjelovarskog kazališta, obavljaju taj posao, već bezbroj godina. Nije im uvijek bilo lako, a mnogobrojni uspjesi i nagrade, govore nam o tome, kako se, uz mnogo iskrene želje, rada, entuzijazma i ljubavi, mogu postići velike stvari.

Bjelovarsko kazalište djeluje još od 1997. godine. Tokom godina, borili su se mnogo sa prostorom i usuđujem se reći, neprepoznavanjem grada za njihov rad. Trenutno imaju stotinjak amaterskih glumaca (odraslih i djece) u sedam sekcija (kazališnih skupina). To su :MINI BJELOKAZ 1, MINIBJELOKAZ 2, TINI BJELOKAZ 1, TINI BJELOKAZ 2, BJELOKAZ 1, BJELOKAZ 2 i FOSILI.

Godišnje naprave osam novih predstava, koje uz stare, izvode u Bjelovaru, mnogim drugim gradovima diljem Hrvatske, ali i šire. O tome svjedoče njihove brojne nagrade, kao i sve više djece i mladih, koji su zainteresirani za Bjelovarsko kazalište.

Bjelovarsko kazalište u prosjeku izvede tri predstave tjedno, što za djecu, za mlade i odrasle. Iako je bjelovarski prostor relativno mali, mjesta u publici su uvijek popunjena. Zadnja nagrada je pečatnjak grada Bjelovara, za iznimna postignuća u kulturi, koji je dodijeljen, ove godine, za Dan Grada 29. 9. 2013.

Pozitivne stvari u Bjelovaru, možemo izbrojati na prste. Možda i jedne ruke. Kazalište je svakako jedna od njih.

Mnoga djeca i mladi, ipak prepoznaju ljepotu svjetla pozornice. A ona ne bi postojala, bez ljudi, koji se istinski i iz petnih žila, trude već godinama. Unatoč, usprkos i u inat, svim mogućim preprekama na tom putu. I da nema tog pozitivnog inata , te beskompromisne borbenosti i odlučnosti, zasigurno ne bi bilo, niti njihovog sjajnog uspjeha.

S APLAUZOM, MOLIM!

Bjelovarsko kazalište, jedna je od rijetkih, posebnih i pozitivnih stvari u našem gradu. U gradu, u kojem se već dugo, događa svojevrsni »kulturološki šok« i gdje se kultura svela na »cajke« vikendom i malograđanski mentalitet, koji ne traži, niti ne zahtijeva nimalo više, šire i dublje, od plitke površine, na kojoj većina pluta, ono je primjer, istinske težnje duha, da život može biti ipak, nešto više od plutajuće i mirne površine, od rezigniranosti i čistog zadovoljavanja onim »običnim«.

Život je ipak malo više. Život je dosta više od sapunica, ispijanja kava uz poneku trač partiju, hektolitra ispijenih piva i prepričavanja priča o zabijenim golovima. Život je težnja, da svoj život, kao i život, onih oko nas, pokušamo ispuniti nečim većim.

Naš duh jednostavno zahtijeva mnogo više. Nažalost, živimo u društvu i vremenu, gdje su svjetla pozornice, listovi knjiga i šetnje muzejima, zamijenjeni nekim jeftinim i ispraznim zamjenama.

Živimo u teškim i bijednim vremenima gdje se volja, istinska težnja i želja za oplemenjivanjem duha, ne cijeni dovoljno i gdje bilo koji oblik kulturnog stvaralaštva, ne izaziva velike aplauze.

A pljesak je nešto, što postaje davno zaboravljena kategorija. Entuzijazam i ljubav prema kulturi su pojmovi, koji ne smiju postati, rijetki primjerci u staroj škrinjici povijesti.

I zato, podržimo divne ljude našeg Bjelovarskog kazališta. Podržimo njihov veliki entuzijazam, strastvenu želju i mukotrpan, a često puta, podcijenjen rad.

Zaplješćimo im glasno. Ne štedeći prste. I viknimo, onaj glasni, iz dubine duše, zaboravljeni »bravo«. Ne štedeći grlo.

Hvalevrijedne stvari, često puta su zanemarene. Lakše je krenuti nekom drugom stranom. Stranom većine, mase, koja ne prepoznaje kvalitetu koja se nudi, pruža i velikodušno daje.

A ja ipak sada vičem iz sveg glasa i iz otvorenog srca, jedno veliko »BRAVO«, za naše Bjelovarsko kazalište.

I želim im od srca, još bezbroj divnih i uspješnih predstava. Mnogo smijeha i zasluženog aplauza.

A svima vama, koji ovo čitate, želim da osjetite čaroliju, onih bjelovarskih dasaka, koje mnogima, zaista život znače.