Internetom ovih dana kruži slika s opisom tajnoga prekidača koji proizvođači automobila desetljećima ugrađuju u svako vozilo, a vlasnici i vozači o tome nemaju pojma. Prekidač se obično može naći u obliku polugice na stupu volana. Kada se polugica pomakne u smjeru kazaljke na satu upale se i žmirkaju narančasta svjetla, a ista takva s lijeve strane kad se polugica pokrene u suprotnom pravcu. Jeste pogodili o čemu se radi? Jeste li shvatili koji je to tajni prekidač koji još mnogo vozača nije otkrilo?

IGRA NAGAĐANJA NA BICIKLISTIČKOJ TRACI

Biciklisti, međutim, nemaju tajni prekidač. Neki kažu da biciklisti nisu vozači, nego su pješaci s protezom. Svejedno, prosječan biciklist na 40 kilometara može biti brži od olimpijskoga pobjednika u maratonu. Ponašaju se kao da su vozači, ali i kao muhe bez glave. Ljute se na pješake koji hodaju njihovim dijelom pločnika obilježim žutom crtom, kao da crta ne postoji. Čim se prebace u pješake zaborave žutu crtu! A kad se vrate, ako im na onoj biciklističkoj traci drugi bicikl dolazi u susret traje igra nagađanja o tome kako ćemo se mimoići. Lijevo? Desno? Lijevo? Ili ipak desno?

Desno, čovječe! U ovoj se zemlji vozimo desnom stranom upravo zato da se ne sudaramo! Nismo u Engleskoj, Indiji ili Australiji!

Čemu služi žmigavac? Da ljudi na pješačkom prijelazu znaju da idete ravno, a ne da s ugašenim žmigavcem skrenete desno, dok svi računaju kako ćete ravno. Uključite žmigavac kad skrećete i usred noće, a na vidiku nema nikoga! Ništa ne štedite, nikome ništa ne javljate, ali uzgajate dobru naviku!

Ovoga su se tjedna dogodile dvije stvari koje je bilo kompliciranije razumjeti od toga da na volanu svakog auta postoji »tajni prekidač«. Ili o tome koju ćete stranu bez riječi prepustiti biciklistu koji vam dolazi u susret.

PANIKA OKO UREDBE DOBRIH NAMJERA

Prva je bila panika o sjemenu. Europski je parlament za sjednicu 6. travnja dobio na prvo čitanje uredbu o postupanju sa sjemenskom robom u trgovini. Još su prošloga tjedna neki opskurni portali počeli sijati paniku valjda o tome kako će Europu preplaviti zlikovci koji će starim ženama iz vrtova otimati njihovo sjemenje i nametati kupovno! Mislite li kako su javni mediji odlučili presjeći tu budalaštinu? Ne. Reagirali su na press konferenciju udruge ZMAG i Zelene akcije. Pozvali ljude u studio, pustili su da potroše minutažu — i nisu ništa objasnili. O pisanim medijima, webu i tisku, da i ne govorimo. Barem su oni mogli napisati tekst koji bi služeni čitaoci mogli pročitati toliko puta dok ne razumiju. Nisu.

U međuvremenu su se razmjeri panike mogli vidjeti na društvenim mrežama. A nisi se imao na koga osloniti. Službeni seljak Antun Laslo je frfljao nesuvislo, a upućeni su znali da nema pojma. Dobro, što se to dogodilo?

Ništa. Europska komisija je odborima i Parlamentu EU na prvo čitanje poslala uredbu. Ta uredba prvenstveno treba urediti komercijalno trgovanje sjemenskom robom. Otprilike, da ono što kupite to doista jest. Drugi dio uredbe odnosi se na bioraznolikost. Izrijekom se spominju lokalne vrste i sorte voća, povrća, žitarica. Nalaže se njihovo registriranje, uvjeti skladištenja sjemenja u bankama izvornih, lokalnih i starih vrsta. Naređuje se da se one moraju popisati, a nekomercijalna razmjena ne smije postati komercijalna. Ako, naime, želi postati komercijalna, podvrgnut će se komercijalnim mjerama. Jedna od nespretnijih odredbi je da za popisivanje lokalnih vrsta i njihovu uknjižbu troškove treba snositi, ravne gotovo onima koje mogu platiti jedino veliki proizvođači i trgovci sjemenskom robom. Nema pravog troškovnika za provedbu svega toga, a nema ni prijelaznog roka za stupanje nekih oštrih mjera.

Općenito, uredba ima dobre namjere: da uvede red na tržište sjemenske robe, da ono što se kupuje bude ono što piše da se prodaje, da se popišu i zaštite banke starih sjemenskih vrsta, ali da se njima ne smije komercijalno trgovati, nego samo razmjenjivati.

Kad bi bila, ista ona panika kojoj su se posve predali u Hrvatskoj, iole utemeljena, a ljudima nitko nije ponudio ništa za otrežnjenje, pokušajte zamisliti što bi svojim vlastima uradili seljaci u Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj, Danskoj, Velikoj Britaniji… Dakle, nemoguće je da EU radi u korist velikih sjemenara, a da hoće zatrti lokalne vrste. Naravno ponekad se iz Europske komisije do Parlamenta EU probije ponešto podmuklo, kao što je bila ACTA. A Europski parlament ga zaustavi, jer tih 750 ljudi ima sasvim drukčiju agendu, koji mnogi doživljavaju ekstremno zelenu, bez obzira kojim strankama pripadaju.

BESTIDNA JAVNA NABAVA

Drugi primjer je priča o mobitelima. Mediji su prikazali kao da država za 40 milijuna kuna kupuje mobitele za više od deset tisuća ljudi koji rade za Vladu. Poniženi učitelji su se opet sablaznili, jer su učitelji preskočeni u koječemu i još im se prijeti, znanstvenici su vrisnuli, jer je upravo to iznos koji se godišnje izdvaja na znanost. Nije teško zamisliti tko još. Čak su i neki komentatori koji »oštrije šilje« svoja pera upotrijebili izraze kao bestidna javna nabava. Odmah su dodani iznosi za automobile i slično. Digla se graja. I ljudi su masovno rigali žuč, na sve strane.

I sad vam ja pričam nešto sasvim drugo? O, da. Da sam premijer, naložio bih novinaru koji bi prvi dobio informaciju da njegova prva rečenica mora glasiti: »Umjesto više od sto milijuna kuna godišnje, uskoro zaključujemo ugovor koji će koštati 20 milijuna kuna za mobilnu telefoniju. I još ćemo dobiti nove telefone.«

Za dva mjeseca istječu dvogodišnji ugovori kakve obnavljaju, ili zasnivaju s drugim pružateljem telekomunikacijskih usluga, ako su njegove ponude povoljnije. Država prvi put u jednu jedinu nabavu, u jedan ugovor, mobilnu telefoniju za više od 10.000 ljudi u 35 ministarstva i državnih agencija, uključujući i najrasprostranjeniji - MUP.

Ovaj put neću pohvaliti komunikatore Vlade, i poslovično nespretnog Milanovića. Govorim o strašnom stanju duha među ljudima. Od bijesa i gorčine su zaslijepljeni. A mediji su lijeni, ili zlonamjerni, da nas na to ne napaljuju, nego da govore o čemu se radi.

LJUDI SE ODUPIRU UVOĐENJU REDA

I jedan i drugi slučaj imaju nešto zajedničko: ljudi se odupiru uvođenja reda. Kako u trgovanje sjemenom, tako i u državne financije. Uskoro će ljudi valjda početi razbijati prozore na sam spomen ukupnog iznosa državnog proračuna većeg od sto milijardi kuna.

Moj je prijedlog da i u ovim teškim vremenima, i s iznimno neodgovornim medijima, sačuvate prisebnost. Svoj tajni prekidač. Znate da je uvođenje reda dobro, a da se u neredu uglavnom bolje snalaze lopovi.

Žmigavac i pravilo vožnje po desnoj strani služe tome da si ne napravimo veće štete.