Danas je prvi dan Hrvatske, kao članice Europske unije. Zanima li vas kako je i zašto 16. lipnja umrla tromjesečna beba Berina Hamidović, u Bosni i Hercegovini?

Kakve veze imaju ove dvije činjenice?

Pročitajte do kraja. Prvo o onome u Bosni i Hercegovini.

Započeti prosvjedi u Sarajevu zbog toga jer izabrani narodni predstavnici nisu donijeli Zakon o jedinstvenom matičnom broju grđanina (JMBG) utišali su se u posljednjih mjesec dana. Građani Sarajeva, ali i onih u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine zbog otezanja donošenja toga zakona prosvjedovali su tjednima. Drvlje i kamenje se – doslovno – bacalo na zgradu Skupštine BiH zato jer je prestao važiti stari, a novi zakon nije donesen. Zbog toga zakašnjenja novorođenčad nisu mogla dobiti zdravstvene iskaznice, a nisu mogle ni putovati na liječenje u inozemstvo, jer im se nije mogla izdati nijedna druga isprava. Strahota te političke neodgovornosti bila je smrt male Berine Hamidović, rođene 17. ožujka ove godine. Spasila bi je operacija u Beogradu. Umrla je na granici u sanitetskom vozilu, pod aparatima. Pogranična je policija bez dokumenata nije pustila preko granice.

ZBOG DVIJE BROJKE U KOBASICI JMBG-a

Akcija prikupljanja novca za prijevoz i operaciju djeteta ganula je građane bez obzira na nacionalnost. Prosvjedi, koji su istodobno izbili u mnogim gradovima također. JMBG prosvjed je prvi put stvarno ujedinio sve građane Bosne i Hercegovine.

Na granici su službenici roditeljima rekli: »Otkud mi znamo da vi ne trgujete djecom!«. Roditelji su molili da im u Ministarstvu civilnih poslova izdaju bilo kakvu potvrdu. Nisu je dobili. Na pozive telefonom u ministarstva, da netko ovlašten barem telefonom obavijesti pogranične službe o kakvom se slučaju javi – oglušili su se. Iako su svi tjednima prije znali o čemu se radi. Ako se sjećate Hrvatske ujedinjenje oko Lavice Nore, onda možete zamisliti kolika je provala gnjeva izbila na vijest o njenoj smrti na granici.

Zašto taj zakon nije donesen, iako se neprekidno prosvjedovalo tjednima prije Hamidine smrti?

Formalni problem nastao je kada je taj zakon Ustavni sud BiH u veljači proglasio neustavnim. Nazivi općina i gradova, prema do tada važećem zakonu donesenom 1976. godine u SFRJ, nisu bili u skladu s nazivima navedenima u Ustavu BiH.

Zašto je to tako važno?

Zato, jer dvije brojke u kobasici JMBG-a određuju na temelju mjesta rođenja djeteta. Parlament sada treba zakon usuglasiti s Ustavom.

NITKO NIJE POPUŠTAO, PA SE OTEGLO

U čemu je problem?

Parlamentarci iz Federacije BiH predlažu da se imena općina i gradova usuglase s Ustavom tako da se ne mijenja karta područja po kojima se u JMBG dodjeljuju brojevi. Ta karta potječe još iz SFRJ iz 1976. godine. Imena mjesta su se promijenila. Ali brojke su samo brojke.

Zastupnici iz Republike Srpske smatraju da se novi zakon treba usuglasiti s odredbama Daytonskog sporazuma tako da područja ne prelaze granice kantona i etiteta. A ta su rješenja, blago rečeno, »malo drukčija« nego prije rata.

Zastupnici nikako da se dogovore. Nitko nije popuštao, pa se oteglo. A beba ju umrla. I tko zna koliko ih još može umrijeti. Bebe nisu pošteđene od uloge pacijenta u hitnoj medicini. Koji put je hitna medicinska usluga dostupnija preko granice nego u vlastitoj zemlji. Da dalje ne nabrajamo ostale po građane ponižavajuće implikacije ovoga slučaja koji se razvlači od veljače…

Prosvjednici su se utišali jer su Skupštini BiH dali ultimatum da se problem riješi do 30. lipnja. Po svemu sudeći, nitko među zastupnicima ne zna pronaći kompromisno, ili bilo kakvo drugo rješenje. Uvijek bi se neka strana našla »politički poražena«.

Danas bi mogli u Bosni i Hercegovini ponovno izbiti žestoki prosvjedi koji tu zemlju mogu odvesti tko zna kamo.

ULASKOM U EU I HRVATSKA IMA SLIČAN PROBLEM

Tiču li nas se ti prosvjedi?

Ljudski, tiču nas se.

Formalno, ne tiču nas se. Ali, zaslijepljeni euforijom (ili grintanjem) zbog pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, i Hrvatska od danas ima sličan problem. A on ne pogađa samo bebe.

Kada je neki bolesnik iz Metkovića trebao biti hitno prevezen u dubrovačku bolnicu dosad je na granici pograničnim službama pod rotirajućim svjetlima trebalo samo mahnuti osobnim iskaznicama. Ili iz Dubrovnika u Split, ako pacijent baš nije bio za prijevoz helikopterom. I to dvaput. Na nultom i na 9200. metru ceste kroz Neum. Sada će oba ta mjesta biti prelazak granice Europske unije!

Cestovnog koridora u zaleđu Neuma nema, a još manje ima Pelješkog mosta. A na Pelješcu ni poštene ceste koja bi mogla podnijeti – ako to pokušamo zamisliti kao ad hoc rješenje – za brzu i frekventnu trajektnu vezu. Neku novu, praktično lociranu trajektnu luku da ne spominjemo.

Lako za prijevoznike razne robe, živih životinja i sličnih dobara koja su pod posebnim režimom EU. Oni će se ili podvrgnuti formalnom mučenju između 9,2 kilometara udaljenih schengenskih graničnih prijelaza, ili će uništavati lokalnu cestu do Trpnja pa odatle u Ploče.

Ali bolesnici?

Ili mislite da nas se ni taj problem na jugu Hrvatske ne tiče?

Nekako se čini da su upravo oni zaduženi da takve probleme riješe, naši jučer bezbrižni, ozareni i euroforični političari taj problem upravo tako shvatili: nitko im to nije rekao, sami su netalentirani da problem razumiju ili su se bešćutno oglušili kao da je to nevažan problem.