Na službenim stranicama Europske komisije na kojima se prikupljaju legitimne inicijative građana Europske unije interaktivna je karta Europe. Preletite li kursorom iznad pojedine zemlje iskočit će neke brojke. To je broj ljudi koji su dosad glasovali, poduprto osobnim podacima, za inicijativu da Europska komisija razmotri uvođenje sustava bezuvjetnog osobnog prihoda. Da, to je ona inicijativa za kakvu su se Švicarci već izborili da za dvije godine postane referendumsko pitanje!

Uostalom, što je to temeljni bezuvjetni prihod građanina pisali smo u Zvonu još 19. lipnja, u vrijeme kad je Hrvatska bila još s one strane granica Europske unije. Mjesec dana poslije, od 14. srpnja, i građani Hrvatske prvi put svojim potpisima potpore za ovu inicijativu mogu izravno utjecati na Eurposku komisiju!

NIŠTA BEZ AKTIVISTA

Čini se da se polako učimo kako građani Europe funkcioniraju.

Prvo je načelo: dobrodošao je glas građana putem interneta! Oni kojima modri, podvučeni tekst na ekranu ne znači ama baš ništa — ljudi su prošlosti. Zbog toga je posve jasno da domaće retrogradne inicijative poput U ime obitelji nemaju nikakva izgleda! Takva bi inicijativa, kao i svaka druga, morala pronaći dovoljno istomišljenika u najmanje sedam europskih zemalja. Dakle, drugo je načelo: ne prolazi ništa što barem na neki način nije zajedničko mnogima u Europi!

Od prvoga dana srpnja pogledavao sam na stranicama gdje se građani potpisuju da vidim kad će biti omogućeno da glasaju i građani Hrvatske, nove članice EU. Hrvatska je pripuštena 14. srpnja, sa stranicom na kojoj se može odabrati hrvatski jezik. Istina, puni naslov inicijative je na engleskom jeziku, a i pravno obrazloženje pod naslovom »Glavni ciljevi«, nisu prevedeni.

»Netko« je glavne ciljeve ipak preveo na bugarski, češki, danski, grčki, engleski (vjerojatno je na tom jeziku i izvornik inicijative), finski, francuski, grčki, mađarski, nizozemski, njemački, portugalski, rumunjski, slovački, slovenski, švedski i talijanski. Dakle, tko govori samo svoj jezik, a nije se organizirao da stranica na njemu bude posve razjašnjena, proći će mršavo, ili će inicijativu razumjeti poligloti. S tom stranicom doista problema imaju u Estoniji, Latviji, Litvi i Malti. No, Mađari su, čini se po reakcijama, oduševljeni poligloti, a Grci i Ciprani, iako imaju cijelu stranicu na svom jeziku i pismu - a njihove potrebe da i ne naglašavam! - zatajili su.

Još nešto sam naučio: ljudi neće nagrnuti da za ovako važnu stvar glasaju sami. Jako se dobro vidi u kojim se zemljama aktivisti zauzimaju, objašnjavaju, upućuju na inicijativu kao vrijednu… a gdje se sve odvija stihijski. Na Cipru i u Grčkoj, pa i u Irskoj, gdje nemaju problema s engleskim jezikom, rezultati potpore ovoj inicijativi su mršavi.

DOBAR SE GLAS PROČUO I U HRVATSKOJ

U Hrvatskoj je najprije otvorena stranica na Facebooku u kojoj nam iskusni aktivisti ponajprije švicarske inicijative s hrvatskim korijenima objašnjavaju o čemu se to radi. Facebook ima dobar potencijal da se dopre do mnogo ljudi. Ja sam se, prateći fenomen, još 7. kolovoza sablažnjavao što je u nas inicijativa bila poduprta sa samo 93 potpisa! Pitao sam se, što je to u nama da jednu ovako pozitivnu stvar – koja sporim europskim sustavom odlučivanja možda malo znači današnjim pedesetogodišnjacima i starijima, ali našoj djeci i unucima pruža posve sigurno bolji život – nikako ne podupireno? Zašto nismo bolje reagirali na otvorenu mogućnost? Sve su informacije bile tu. Odgovor je stigao: boljom organizacijom.

Potom se na Facebooku pojavila još jedna stranica koja zagovara upravo ovu europsku inicijativu. Tko su ovi? – pitali smo se mi, »starosjedioci« debatnog kluba na Facebooku, kojima »nije išlo«. Bila je to samo najava nove internetske stranice Bezuvjetni temeljni dohodak, kojim je sidro ispustila jezgra inicijative u Hrvatskoj. Koliko vidim, ta domaća inicijativa nije umjetna, uvozna, nego je ekipa koja se oko toga okupila shvatila da se neće ništa promijeniti ne zasuču li se rukavi. Otvorena je i grupa na Googleovim grupama pa se dobar glas pročuo. O tome već ozbiljno debatiraju razni društveni pokreti i stranke, poput Piratske. I rezultat nije izostao: Hrvatska je 10 rujna prikupila 451 potpis, 11. rujna već 803 potpisa, 12. rujna 1106 potpisa, da bi poslije samo 16 dana ove inicijative Hrvati 18. rujna već zabilježili 2471 potpis! I sad ekipa oko Višnje Željeznjak, ohrabrena uspjehom, potegnula je preko Praga sve do Berlina da vide kako to ide u bijelom svijetu. A tamo ih dočekali pljeskom!

Hrvatska napreduje velikim koracima prema najmanje 9000 potpisa (ciljana brojka je 15.666 iz Hrvatske) i odjednom se našla na prvom mjestu po rastu, a među najnaprednijim zemljama. Od 14. siječnja, od kada se potpisi prikupljaju, i Europa je bila malo zadrijemala pa se i ona tek bila probudila početkom ljeta. Potrebno je da barem sedam zemalja kvote ispuni do 14. siječnja, odnosno, potrebno je ukupno milijun glasova iz cijele Europske unije da bi se Europska komisija obvezala da prouči načine kako da uvede ovaj ekonomski new deal u korist svojih građana. Mi imamo odličan start, ali tko zna hoćemo li izdržati do 9000 potpisa, a kamo li na više od 15 tisuća?

Od događaja u Berlinu 13. i 14. rujna naučili smo da se trebamo pokazati. Jednostavno, moramo doći u velike medije, moramo postaviti temu, tražiti odgovore na pitanja, imati izračune ekonomskih stručnjaka.

U BESMISLENIM ZADACIMA – PRVACI SVIJETA

Kad bi Hrvati dobili zadatak kakav je besmislica U ime obitelji (tj. »da susjedu crkne krava«) i da takvu inicijativu novcem podupiru ljudi s kojima se ne biste zajedno našli ni na fotografiji, mi bismo sami ispunili tri četvrtine te kvote. No, takve stvari neće ići u Europi. Nužno je izaći na veliku scenu, jer prikazi poput mojega – jednostavno nisu dovoljni. Nisu dovoljne ni dvije diskusijske skupine na Facebooku, a nije dovoljna ni samo statična stanica na webu koja sve objašnjava. Nije dosta ni što su inicijativu prikazali i neku drugi portali, a o svemu je od etabliranijih medija pisao samo Novi list.

Ja se ponovno samo čudim kako je moguće da prvo sudjelovanje Hrvata u jednoj europskoj narodnoj inicijativi koja prvi put u ovom stoljeću govori o nekoj drugoj vrsti društvene pravde - nikako da prodre u velike medije. Da pitaju ekonomiste, koji, ako o tome ništa ne znaju, moraju barem proučiti gradivo prije nego javno istupe.

Naravno, znam. Nitko nije privukao njihovu pozornost, jer oni koji stvaraju javno mnijenje danas više ne stvaraju vijesti. Oni na njima parazitiraju i mora ih se na neki način na to navići. Da napokon nešto nauče. Političari i mediji, kojima je glavna vijest hoće li se ili neće jedan ubojica izručiti sudstvu strane zemlje, koji nikako ne govore ni o kakvom uvjerljivom konceptu o tome kako da ova zemlja izađe iz strašne krize, Europski poslovi su zadnja rupa na svirali. Ništa se u njima, u atmosferi, nije promijenilo ni otkako je Hrvatska članica EU. A dok ne govorimo o tome što je u toj novoj činjenici ono što čini razliku, ono što vuče naprijed, na grbaču nam sjedaju oni kojima je »najvažnije na svijetu« hoće li uz latinicu na nekoj državnoj ustanovi biti i natpis na ćirilici.

BEZUVJETNI TEMELJNI PRIHOD U HRVATSKOJ IZNOSIO BI 3.750 KUNA

Zato sam si dao truda da uradim još ponešto. Eto, s prijateljem iz Švicarske inicijative kojega sam upoznao ovih dana, prema Švicarskoj smo metodologiji izračunali koliko bi iznosio bezuvjetni temeljni prihod. Uzeli smo u obzir brojke iz državnog proračuna za socijalne transfere, mirovinsko osiguranje, prosječne cijene režija i namirnica, odjeće, školovanja i izračunali smo: to je 3.750 kuna! Pazite, svatko, svakoga mjeseca, u današnjoj Hrvatskoj, samo promjenom sustava, radio ili ne radio, bio kriminalac ili milijarder, svaki punoljetni građanin dobio bi bezuvjetno 3.750 kuna! Malodobni bi, od kolijevke do punoljetnosti, dobili po 2.500 kuna - zato jer mogu! Pa si vi izračunajte što bi to značilo za četveročlanu obitelj. A onaj tko bi radio, ne bi se prema poslodavcu odnosio snishodljivo kao rob – jer bi i pola toga iznosa iz najslabije plaćenog posla donijelo još. Zato jer si ti novac zaradio. Pitam se, onda, tko ne bi radio na onom radnom mjestu gdje je dobro društvo, gdje su pristojni uvjeti za rad… ma čak i besplatno!

Uradio sam još ponešto. Na primjer, preveo sam sadržaj crtića kojim se u tri minute objašnjava što je to europska inicijativa i kakve promjene zagovara. Slobodno si ga skinite i pogledajte ga s ove adrese. I uradit ću još ponešto. Na primjer, u subotu sam na pulskom radiju, jer sam u utorak 24. rujna u Puli u Zelenoj knjižnici na tribini (početak u 17 sati) na kojoj ljudima uživo objašnjavam o čemu se to radi. Ne sam, naravno. I sada se sâm sebi čudim kako sam se to u kratkom vremenu od novinara prometnuo u aktivista. A mislim da imam odgovor: zajamčeni osobni prihod je stvar stara barem pola stoljeća. Ja sam za to saznao nedavno, a i puno ljudi oko mene. I svi smo odlučili da obnovimo gradivo i napokon nešto učinimo. A vi?

Vi barem dajte svoj glas na ovoj stranici. I ne plašite se što vas pitaju OIB. To je vaša legitimacija i dokaz da ste građanin Europe. Pa onda i budite Europljanin!