Naravno, osjećamo dužnost prema čitateljima Zvona, na isti način na koji smo ga najavili, i prikazati rezultate referenduma u Švicarskoj. One kojima se ne da kliknuti na taj naš tekst tek podsjećamo da je 24. studenoga ispred nešto više od sedam milijuna birača bilo pitanje »Želite li da se u tvrtkama raspon plaća ograniči na 1:12?«. Objasnili smo i švicarski sustav »počeka« od dvije do tri godine nakon što referendumsko pitanje postane legitimno, pravilo o tome da je za prolaz potrebno »50 posto glasova plus jedan glas«, ali u svim kantonima, kao i pravilo o tome da referendum mora uspjeti baš u svim kantonima. Rekli smo vam i to da u prosjeku dva od tri referendumska pitanja birači odbiju. U nedjelju si ih, uz »1:12«, odbili još tri. Među ostalima i onaj o povećavanju cestarine na autocestama (koji nije bio ustavni).
Kao što smo i naznačili, protivnici smanjivanja raspona nisu se iscrpljivali u raspravama koje su trajale više od dvije godine i u kojima su podnositelji inicijative. Isprva iznimno gnjevna javnost na bestidno visoka primanja menedžera vrhunskih tvrtki usred gospodarske krize – koja je sezala i do omjera 1:400 – u visokom je postotku podržavala inicijativu za ograničavanje raspona plaća. U tom su razdoblju vrijedili argumenti o tome kako Švicarska nije bila ništa manje Švicarska u razdoblju sve do 1984. godine kada je prosječni raspon plaća – a bez ikakvih nametnutih ograničenja – bio 1:6.
Još do mjesec dana prije referenduma u anketama je javnost u postocima bila podijeljena na 44:44 uz 12 posto suzdržanih, da bi se ta razlika potom počela topiti u prilog odbacivanju referendumske inicijative. Tako je, uostalom, ekonomski kolumnist CNN-a John Sutter, zagovornik ograničavanja raspona plaća, bio predvidio. Na kraju je odnos među glasovima bio 65:35 protiv referendumskog pitanja, kako je i šturo izviješteno u u domaćim i svjetskim medijima, koji baš i nisu pretjerano zavirivali kako se glasalo u kojemu kantonu.
DOBILI BITKU, ALI GUBE RAT
U posljednjih mjesec i pol dana uslijedila je propagandna ofenziva u kojoj se nije štedjelo novca za propagandu, potkupljivanje novinara labilnoga morala i kupovanje termina na televiziji. Javna rasprava zapravo se pretvorila u kampanju zastrašivanja time da će Švicarska ostati bez industrije ako se razbježe vrhunski (uvozni) menedžeri koji navodno ne mogu biti bez (uvoznih) bjesomučnih prihoda. Kampanja je bila surova i isključivo temeljena na emocijama, prvenstveno zastrašivanju, pa nisu stigli odjeknuti ni argumenti iz istraživanja među menedžerima kojima za dolazak u Švicarsku glavni motiv bila ponajprije sigurnost, uređeni svijet, odlično zdravstvo itd. Naravno, odjednom je »prođu« je izgubio i argument da bi se menedžeri – ako im je stalo do velikih primanja – moraju ponajprije razmišljati o onima koji primaju najmanje, iako bi i te plaće tvrtka lako isplaćivala, a svi bi bili bogatiji.
Kako god bilo, zagovornici uklanjanja plafona (umjesto postavljanja »podruma«) napravili su izniman napor da bi dobili bitku, ali oni s imalo mozga znaju da gube rat. Naučila je i država (ako je iole pametna) da im, kad se menedžeri već neće sami odreći besprizorno gramzivih iznosa, taj nova onda uzme ona. A u pričuvi već čeka referendum o tome kako će se te enormne plaće raspodjeljivati: bezuvjetnim prihodom građana. Ako ni taj referendum ne prođe sami čin na biralištima, trend je jasan i neizbježan.
EVO, VRIŠTE I U ŠVICARSKOJ!
U četvrtak je objavljeno i da je švicarska inicijativa za uređenje bračnih odnosa prikupila dovoljan broj potpisa za referendum. Približavanja te inicijative potrebnom broju potpisa slavodobitno su se uhvatili propagandisti domaćeg referendumskog pitanja. Kao, eto nisu samo nazadnjačke zemlje za takvu definiciju braka. To, naravno, uopće nije točno. Aktivisti Demokršćanke stranke prikupljali potporu referendumu o pitanju koji se tiče obitelji, štoviše upravo vjenčanih parova. Pod sloganom »Za par i obitelj – Ne kažnjavanju braka« Švicarci se zapravo bune protiv sistemske zakonske greške nastale kod zakonodavca na način da »lijeva ruka ne zna što radi desna«.
Švicarskoj je regularan brak s djecom u porezno nepovolnijem položaju od ostalih oblika obitelji kao što su samohrani roditelji, nevjenčani i istospolni parovi koji pripadaju još i u socijalu. I Švicarci zagovaraju da se civilni brak tretira ono što u pravu i jest, kao ekonomska zajednica – dakle da se izjednači s parovima izvan nje koji su bili tretirani kao socijala. Naravno, LGBT zajednica je zavrištala u obrani svojih dosadašnjih prava, ali tako je to uvijek kad se prava pošteno izjednače. Taj je vrisak trebao biti slavodobitni signal – »evo, vrište i u Švicarskoj!« – ekipi u Hrvatskoj koja namjerava istoj toj prikraćenoj manjini, to htjela zabetonirati. No, time dolazimo do hrvatskih prilika koje su neusporedive sa Švicarskom: da predstavnci inicijative prodaju ne jednu eksplicitnu laž, manipuliraju, kradu tuđa autorska prava i ne biraju sredstva nametanju svojega stava. Ako referendum prođe bit će toga još.
