Stoljetnu tradiciju sveprisutnosti amaterskog kulturno-umjetničkog djelovanja na našim prostorima, Hrvatski sabor kulture svake godine potvrđuje i dograđuje kroz brojne, strogo žirirane, susrete, smotre i festivale, od kojih je Festival amaterskih kazališta – najdugovječniji. Njegovu ovogodišnjem 53. izdanju prethodile su izlučne županijske smotre diljem Hrvatske na kojima se 150 amaterskih kazališta natjecalo za jedno od 15-ak finalnih mjesta.
Smotru amaterskih kazališta Bjelovarsko-bilogorske županije ugostila je 14. travnja mješovita javna ustanova Centar za kulturu – Gradski muzej Čazma, čija je agilna ravnateljica Jadranka Kruljac-Sever, ujedno, i naša županijska zastupnica u Skupštini Hrvatskoga sabora kulture, a Stručni savjet za amatersku
|
Selektorica Smotre amaterskih kazališta Bjelovarsko-bilogorske županije prof. dr. sc. Sanja Nikčević, ugledna je hrvatska teatrologinja i kazališna kritičarka. Redovna je profesorica i voditeljica teatrologije Odsjeka za kazališnu umjetnost Umjetničke akademije u Osijeku (UAOS) i dramskoga modula na Doktorskom studiju iz književnosti Filozofskoga fakulteta u Osijeku. Uz to, gospođa Nikčević je i predsjednica Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i tetrologa te urednica Biblioteke Ars Academica, čiji su nakladnici UAOS/Leykam, Zagreb. |
kazališnu djelatnost HSK, čiji su članovi od njegova oformljenja 2010. dr. sc. Sanja Nikčević, predsjednica, dr. sc. Dubravka Crnojević-Carić, glumica, redateljica i profesorica, doc. prof. Robert Raponja, redatelj i profesor, doc. prof. Joško Ševo, glumac i profesor te Nina Kleflin, redateljica, za glavnu je selektoricu Smotre, uime HSK, odredio gospođu Sanju Nikčević, a Nikolinu Huđber Mesar, prof. i Nikolinu Mikušić, prof. za članice njezina Prosudbenog povjerenstva.
ČETIRI PREDSTAVE!!!
Iako su se za nedjeljni čazmanski ogled prijavila samo dva županijska amaterska kazališata, ovogodišnja će Smotra ostati zapamćena i po tome što je »Bjelovarsko kazalište«, uz neuspjelu asistenciju »Pučke scene« Hrvatske čitaonice Hercegovac, sa svoje nove četiri predstave, bilo, zapravo, samo sebi konkurencija. Naime, uspjeh, kakav je prije petnaest godina polučio domaći premijerni komediografski prvijenac »Žurim, dolazi mi moja maserka«, oslobodio je godinama potiskivani kreativni glumački potencijal brojnih Bjelovarčanki i Bjelovarčana, čiji magnetični entuzijazam sve ove godine drži aktivnima preko stotinjak članova i suradnika svih uzrasta. Vođena stručnim i predanim radom Maje Margarete Fabičević, dramske pedagoginje i umjetničke voditeljice Kazališta, te Mirka Benkusa, vještoga i vrijednoga scenografa i tajnika Kazališta, kao i brojnih stručnih suradnika, ta se generacijski šarena družina, raspodijeljena u nekoliko formacijskih kreativnih tabora, predstavila sa svojim najnovijim uspješnicama: FOSILI sa »Zbogom pameti«, TINI BJELOKAZ sa »Zar opet ta Pepeljuga«, BJELOKAZ 1 sa »Snom« i BJELOKAZ 2 s »Medejom«. Četiri predstave!? Bravo!!!
O PREDSTAVAMA
»ZBOGOM PAMETI«, komedija s tužnim svršetkom (85 min.)
Autorica izvornoga teksta: Ružica Gašperov (»Adio pameti«)
Ivan, učitelj u mirovini, unatoč svojim visokim godinama, osoba je živa duha i oštra, pokatkad bolno iskrena, jezika. Njegovi pokušaji mijenjanja dosadne kolotečine često rezultiraju skandalom koji, poput požara, u hipu dotakne sve stanare zgrade. Kroz dvije godine, koliko je proboravio u Domu za starije osobe Vita Nova, shvatio je kako život nije vrijedan življenja ako se čovjek, uz to, i dobro ne zabavlja, zbog čega cijeli dan smišlja zafrkancije koje će mu uljepšati umirovljeničke dane. Je li potrebno naglasiti kako njegove kćerke-usidjelice, stroga i otkvačena Stela i nesretno zaljubljena Biserka, očajavaju baš zbog toga? Ipak, tek na kraju shvatimo kako je Ivan, unatoč živosti koju stvara oko sebe, jako osamljena i tužna osoba koja se teško snalazi u životu bez svoje voljene, ali, nažalost, prerano preminule supruge Marte.
Autorice fotografija:
Marija Žarković i Josipa Stjepić |
Redateljica: Maja Margareta Fabičević
Savjetnica: Nina Kleflin
Glume:
Davor Belobrajdić > Franjo
Martina Begović > Vedrana
Romana Farkaš > Vedrana
Milan Marković > Đuro
Silvana Medač > Lucija
Josipa Stjepić > Stela
Maja Margareta Fabičević > Danica
Tomislav Cug > Franjo
Ivana Cikoja > Biserka
Milan Markovinović > Ivan
Scenografija: Mirko Benkus
Kostimografkinja: Marijana Hanževački
Likovna rješenja i umj. intervencije:
Dubravko Adamović, akad. slikar
Pavle Tandara, majstor grafita
Plakat: Miroslav Brletić, prof. lik. kulture
Frizure: Alica Stefanović
Šminka: Nataša Janković
Inspicijentica: Martina Begović
Tehnika: Dražen Spevec i Goran Rajković
»ZAR OPET TA PEPELJUGA«, parodija (60 min.)
Autorica teksta: Ana Tonković Dolenčić
|
Prosudbeno povjerenstvo Smotre NAJBOLJOM PREDSTAVOM U CJELINI proglasilo je »Medeju« BJELOKAZA 2 »Bjelovarskog kazališta«, koja će u svibnju, na 53. Festivalu amaterskih kazališta u Slavonskom Brodu i Hvaru, predstaviti Bjelovarsko-bilogorsku županiju. NAJBOLJIMA REDATELJIMA proglašeni su Marko Dragičević i Nikolina Marinić za »Medeju« BJELOKAZA 2 »Bjelovarskog kazališta«. Nagrada za NAJBOLJU MUŠKU ULOGU pripala je izvrsnom Milanu Markovinoviću za ulogu umirovljenika Ivana u urnebesnoj (i tužnoj) »Zbogom pamet« FOSILA »Bjelovarskog kazališta«. NAGRADA ZA NAJBOLJU ŽENSKU ULOGU pripala je Anoniji Prka za ulogu Medeje u istoimenoj predstavi BJELOKAZA 2 »Bjelovarskog kazališta«. NAGRADU ZA NAJBOLJU SPOREDNU ŽENSKU ULOGU podijelile su do suza »blentave i zločeste« kazališne sestrice Buga Kranželić, za ulogu Brunhilde, i Helena Knežević, za ulogu Izolde, u sjajnoj parodiji na tv sapunice »Zar opet ta Pepeljuga« TINI BJELOKAZA »Bjelovarskog kazališta«. U istoj je predstavi u ulozi Kralja briljirao i Antonio Klauda, te je nagrađen za NAJBOLJU SPOREDNU MUŠKU ULOGU. A, sveprisutna kostimografkinja »Bjelovarskog kazališta«, inventivna i neumorna Marijana Hanževački odonijela je, na posljetku, i NAGRADU ZA NAJBOLJU KOSTIMOGRAFIJU u nezaboravnoj »Zar opet ta Pepeljuga« TINI BJELOKAZA »Bjelovarskog kazališta«. |
Odlična dramatizacija bajke o Pepeljugi, Ane Tonković Dolenčić, poslužila je mladim glumcima da naprave parodiju na sapunice i razno razne zaglupljujuće tv-serije s kojima smo preplavljeni. Brzim izmjenama scena, zahvaljujući iznimno jednostavnoj i funkcionalnoj scenografiji, još mi uvijek nije jasno zašto nije nagrađena, predstava se odvija munjevitom brzinom, baš poput »foršpana« kakvog »ružičastog« blockbustera ili kakve španjolsko-hrvatsko-tursko-meksičke sapunice. Bljak... Iako mi je srce navijalo za »Zbogom pameti«, nakon što sam dan uoči odlaska u Čazmu vidio »Pepeljugu«, morao sam se pomiriti s tim kako će putne naloge za finale u Slavonskom Brodu, ipak, dobiti Tini Bjelokaz, a ne Fosili. Naime, ta je predstava - čudesna. Na podlozi sjajnoga teksta, u mnogo čemu, i redateljski, i scenografski, i kostimografski, ona je ozbiljno nadišla imaginarne okvire amaterskoga izričaja, a, usudim se reći, i one »revnom profesionalnošću« ispranih teatarskih stereotipa. Vidjelo se to i po spontanim reakcijama Krešimira Dolenčića, proslavljenoga hrvatskoga redatelja koji je u subotu sa suprugom i djecom »anonimno« uživao u predstavi.
»Bjelovarsko kazalište« ostvarilo je, naime, čistu kreaciju kakvu bi, uvjeren sam, i sam Peter Brook poželio vidjeti u svom »praznom prostoru«.
Redateljica: Maja Margareta Fabičević
Glume:
Lorena Kampić > Vila
Helena Knežević > Izolda, kćer
Petar Tomić > Ibsen, knez
Borna Premužić > Henrik, grof
Antonio Klauda > Kralj
Hana Lihter > Djevojka
Buga Kranželić > Brunhilda, kćer
Ivana Rech > Pepeljuga
Igor Dončević > Kraljević
Željko Futač > Mladić
Helena Blažić > Maćeha
Scenografija: Mirko Benkus
Kostimografija: Marijana Hanževački
Glazba: Duet Blank
Tehnika: Željko Futač
»SAN« (20 min.)
Autor teksta: Richard Jones
Atorska adaptacija teksta: Nikolina Marinić
Ponekad nam se čini kako ne možemo shvatiti zašto smo baš tu gdje jesmo, jer nas život stavlja u nepredviđene situacije. Ponekad nam se učini da je san stvarnost, a da je život samo - SAN.
Redateljica: Nikolina Marinić
Glume:
Antonija Prka > Prva
Ivana Stazi > Druga
Scenograf: Mirko Benkus
Kostimografkinja: Marijana Hanževački
Tehničar rasvjete: Ivan Ileković
Tehničar zvuka: Željko Futač
»MEDEJA«, drama (60 min.)
Autor teksta: Euripid
Autorska adaptacija teksta: Marko Dragičević
Ova jednosatna predstava govori o ženi (Medeja), koja je napravila sve za svoga muža: pomogla u zadatcima koje mu je zadao kralj Pelij i odrekla se svega (obitelji) zbog njega i tako završila u izgnanstvu nakon što je muž (Jazen) ostavlja zbog kraljeve kćeri kako bi si osigurao budućnost i uspio u društvu. Ona ubija njegovu zaručnicu i vlastitu djecu (koju je imala s Jazonom), kako bi im napakostila.
Siguran sam kako ćemo nakon 53. festivala kazališnih amatera imati i te kako razloga i za širi osvrt na ovu predstavu.
Redatelji: Marko Dragičević i Nikolina Marinić (rad s glumcima)
Glume:
Antonija Prka > Medeja
Matej Mikulandra > Jazon
Ivana Stari > Dadilja
Ena Keser > Odgojiteljica
Željko Futač > Kreont
Igor Dončević > Egej
Jessica Marković > Zborovođa
Amanda Nikles > kor 1
Nives Kovač > kor 2
Ivančica Futač > kor 3
Ana Malčić > kor 4
Viktorija Žanić > kor 5
Scenograf: Mirko Benkus
Kostimografkinja: Marijana Hanževački
Tehničar rasvjete: Ivan Ileković
PORUKE POVODOM OVOGODIŠNJEG SVJETSKOG DANA KAZALIŠTAOvogodišnju međunarodnu poruku, u povodu ovogodišnjega Svjetskoga dana kazališta, napisao je ugledni nobelovac Dario Fo, talijanski dramski pisac, scenograf, redatelj i glumac, autor 70-ak predstava, koji je, uz brojne druge nagrade, 1997. godine bio dobitnik i Nobelove nagrade za književnost. Uime hrvatskih kazališnih djelatnika poruku je napisala ugledna teatrologinja i književna kritičarka prof. dr. sc. Sanja Nikčević. Posredstvom www.culturenet.hr i www.iti-worldwide.org/worldtheatreday.php oba Vam teksta prenosimo u cijelosti. Autor: Dario Fo »Jednom davno, vlast je svoju nesnošljivost prema ljudima od teatra izrazila tako što ih je istjerala iz grada. Danas se glumci i družine susreću s teškoćama u pronalaženju kazališnih scena i publike, sve zbog krize. Vlastodršci, dakle, više nemaju problema s nadzorom nad onima koji se izražavaju kroz ironiju i sarkazam, budući da glumci nemaju prostora ni gledališta kojima bi se obraćali. Naprotiv, u vrijeme renesanse u Italiji oni koji su bili na vlasti morali su se itekako potruditi da drže na uzdi kazalištarce, koji su se obraćali širokom krugu publike. Poznato je da se veliki egzodus družina komedije dell'arte dogodio u stoljeću protureformacije, koja je naredila ukidanje svih kazališnih prostora, osobito u Rimu, gdje su bili optuženi za vrijeđanje Svetoga grada. Papa Inocent XII, pod snažnim pritiskom najreakcionarnijeg dijela građanstva i najviših predstavnika svećenstva, naredio je 1697. godine ukinuće Teatra Tordinona u Rimu, čija je pozornica, prema moralistima, doživjela najveći broj opscenih predstava. U vrijeme protureformacije, kardinal Carlo Borromeo, koji je djelovao na sjeveru Italije, posvetio se plodnoj djelatnosti iskupljenja 'milanske djece', provodeći jasnu distinkciju između umjetnosti, najveće snage duhovnog odgoja, te kazališta, utjelovljenja taštine i profanosti. U pismu upućenom svojim suradnicima, koje navodim po sjećanju, izražava se po prilici ovako: 'U nastojanju da iskorijenimo korov, Mi smo se, poslavši na lomaču djela bestidnoga sadržaja, pobrinuli da ih iskorijenimo iz sjećanja ljudi te da, zajedno s njima, prognamo i one koji su ta djela širili putem tiska. Ali, očigledno, dok smo mi spavali, đavao je još jednom pokazao svoju lukavost. Jer, koliko dublje u dušu prodire ono što oči vide od onoga što se može pročitati u takvim knjigama! Koliko teže riječ izgovorena glasom i popraćena odgovarajućim pokretom pozljeđuje duše mladića i djevojaka nego što to čini mrtva riječ tiskana u knjizi! Stoga iz naših gradova valja maknuti kazalištarce kao što se čini s nepoželjnim dušama'. Zato je jedino rješenje za krizu nadati se da će se protiv nas i protiv mladih koji žele naučiti kazališno umijeće organizirati velika hajka: nova dijaspora glumaca koja će svakako, iz nametnutih okolnosti, izvući nezamislive prednosti za novo kazalište.« (S talijanskoga prevela: Iva Grgić Maroević)
Autorica: prof. dr. sc. Sanja Nikčević »Od jednog gledatelja, onog iz mraka gledališta Kazalište traje dugo, počelo je, kažu, u petom stoljeću prije nove ere. Iako se često govori da će odumrijeti, jer se pojavljuju neki novi oblici zabave, kazalište ne odumire. Dapače, traje već 25 stoljeća! Ali zašto? Zato što živa riječ sa scene dotiče nas koji sjedimo u gledalištu, sjedimo otvorenih očiju, ušiju i duše. Ono što se zbiva na sceni govori nam i kroz oči - šaljući slike koje ostaju u mozgu, i kroz uši - šaljući zvukove koje pohranjujemo u sjećanju, ali i kroz dušu - šaljući poruke i osjećaje koji u nama ostaju zauvijek. I zato, dragi umjetnici, kad god počnete pisati novi komad, čitati novi tekst tražeći ulogu za sebe, ili razmišljati o temi koju želite režirati – sjetite se nas: očiju i ušiju, ali i duša onih što sjede u gledalištu.« |
