Istina jest da postoji britanska linija Hitlerovih najbližih rođaka! Naime, Hitlerov stariji polubrat Alois, koji je početkom stoljeća u Njemačkoj odležao dvije kraće kazne zbog krađa, otputovao je 1909. godine prvo u Pariz a zatim u Dublin. Tamo je radio kao konobar u hotelu Shelbourne i upoznao svoju buduću suprugu, Irkinju Brigit Dowling. Ona je 1911. godine u Liverpoolu rodila sina – Williama Patricka Hitlera.
U ranim tridesetima je mladi Hitler odlučio unovčiti slavno prezime i otputovao je u Njemačku. No, Führer nije pokazao interes za svog nećaka i jednostavno ga je dao zaposliti u nekom uredu, pa u tvornici Opel i gurnuo u anonimnost. William Patrick je pokušao ucjenjivati svog strica obiteljskim prljavštinama, ali je, kada je shvatio kako bi to moglo završiti, razočarano napustio Njemačku. Godine 1939. godine pod okriljem novinskog magnata Randolpha Hearsta odlazi iz Londona, sa svojom majkom, na turneju po SAD-u. Tamo drži predavanja o situaciji u Njemačkoj koja posjećuje i po 1.500 ljudi svake večeri. Američka propaganda se odlučuje iskoristiti Hitlerova nećaka i unovačuje ga u američku mornaricu. Šokantna je koincidencija da je ime čovjeka koji ga je unovačio Hess, mada isti nema nikakve veze s ratnim zločincem ista prezimena! Naravno, izlaze i novinski naslovi tipa "Hitler se priključio američkoj mornarici!".
SUMNJA NA VEZU S POLUBRATOVOM ŽENOM
Iza rata, William otvara laboratorij za analizu krvi na Long Islandu i upoznaje Phyllis s kojom se ženi i ima četiri sina. Prvi, Howard, pogiba u saobraćajnoj nesreći. Nema djece, kao ni ostala braća koja su se zarekla da neće imati djece kako bi Hitlerova loza zamrla zauvijek! Hitlerovi su već tada adoptirali prezime Stuart Houston. Što je vrlo čudno ako znamo da je William javno ispovijedao neprijateljstvo prema svom stricu. Naime, prezime Stuart Houston je dio imena poznatog britanskog vidovnjaka Chamberlaina, koji je 1925. godine predvidio Hitlerov uspon na vlast i bio njegov veliki obožavaoc! Zgodan je detalj da je srednje ime prvog Williamova sina s američkom suprugom Adolphe.
Preostaje samo spekulacija koja je malo vjerojatna. Naime, Dowlingova, žena Aloisa Hitlera, napisala je u jednom rukopisu da je sam, tada 23-godišnji Adolf Hitler boravio kod svog polubrata u Liverpoolu 1912. i 1913. godine, da bi izbjegao probleme u Austriji. Kako je brak između nje i Aloisa bio pred raspadom, neki su zaključili da je nakon Williama Patricka imala još jedno dijete čiji bi otac bio Adolf Hitler. Povjesničar Walter Stein smješta Adolfa Hitlera u razdoblju od 1909. do 1913. godine u Beč, ali njihovo je druženje bilo sam povremeno pa je nemoguće zaključiti je li jedan period u tom razdoblju Hitler doista otputovao u posjet Aloisu.
SUSRET S DROGOM UTJECAO NA FÜHREROVE IDEJE
Zanimljiv je jedan bizarni detalj: u svojoj knjizi mnogo godina kasnije Stein je tvrdio da nešto s Hitlerom nije bilo u redu između ostalog i zato jer je imao samo jedan testis! A upravo nakon članka u The Timesu intenzivirao se interes za nepoznate i bizarne detalje iz života Adolfa Hitlera. Tako je u centar pažnje ponovo došlo istraživanje koje otkriva da je Hitler, za svojih dana u Beču od 1909. do navodno 1913. godine, zahvaljujući Ernestu Pretzscheu, sinu farmaceuta koji je godinama živio u Južnoj Americi i donio halucinogeni kaktus pejotl u Beč, imao svoj prvi susret s drogom meskalin koja je u njemu potencirala grandomanske ideje! Kako kažu neki povjesničari, paklenu mu je juhu spremio Hans Lodtz, stari travar koji je živio u kolibi uz Dunav.
Da je Adolf barem jednom prilikom imao susret s meskalitom potvrđuje i ugledni povjeničar psihijatrije dr. Rudolf Binion koji je svoja saznanja publicirao u stručnom časopisu "History of Chiuldhood Quarterly". Naime, 1915. godine Hitler je kao kaplar u Prvom svjetskom ratu bio izložen bojnom otrovu iperitu, od čega je oslijepio i smješten je u sjevernonjemačku bolnicu Pasewalk. Dr. Edmund Forster je kod njega dijagnosticirao "psihopatsku histeriju", jer Adolf se nalazio na uzvišici do koje nije dopirao iperit, barem ne u količinama koje bi ga mogle oslijepiti. Da ga liši histeričnog sljepila, liječnik je primijenio tada sasvim novu drogu za izazivanje mistično-religijskih iskustava – meskalin. Hitler je nakon pola godine progledao.
Iako je Forster likvidiran odmah po dolasku Führera na vlast, 1933., njegovo je iskustvo u svojoj knjizi "Der Augenzeuge" ("Svjedok") 1939. opisao jedan drugi psihijatar, dr. Ernest Weiss, koji je Forstera sreo nakon Prvog svjetskog rata u Parizu. Psihijatar opisuje slučaj stanovitog "A. H." koji je za vrijeme rata ozdravio od histeričnog sljepila u bolnici Pasewalk nakon primjene meskalina. Svima je bilo jasno na koga se priča odnosi a i sam je Hitler o svom sljepilu često pričao u terminima političko-mističnog ludila, tvrdeći da su tada sazrele sve njegove ideje koje će kasnije čovječanstvo gurnuti u najstrašniji rat u povijesti.
