1. siječnja 1958. godine stvorena je Europska ekonomska zajednica. Tog su dana stupili na snagu Rimski ugovori, kojima su osnovane dvije organizacije: Europska ekonomska zajednica (EEC) i Europska zajednica za atomsku energiju (EURATOM). Prve članice tih organizacija bile su: Savezna Republika Njemačka, Francuska, Italija, Belgija, Nizozemska i Luksemburg. One su Rimskim ugovorima stupile u carinsku uniju. Ugovore u ime Njemačke potpisao je slavni kancelar Konrad Adenauer, koji je po anketama 2003. godine izabran za najvećeg Nijemca u povijesti. Nijemac Walter Hallstein bio je prvi predsjednik Europske komisije od 1. siječnja 1958. godine, slavni Robert Schuman bio je prvi predsjednik Europskog parlamenta.

1. siječnja 1999. godine euro je prihvatilo 12 država članica Europske unije (Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal i Španjolska) radi potpunog ukidanja nacionalnih valuta u sklopu ostvarivanja Ekonomske i monetarne unije. 1. siječnja 2002. godine počele su se novčanice eura koristi kao sredstvo plaćanja. Slovenija, Cipar, Malta, Slovačka i Estonija uvode euro nešto kasnije, dok se osam članica EU obvezalo prihvatiti euro u budućnosti, a samo ga Velika Britanija i Danska ne moraju uopće prihvatiti. Zanimljiv je podatak kako i šest država izvan EU koristi euro umjesto nacionalne valute. To su Kosovo, Crna Gora, Monako, San Marino, Vatikan i Andora. Veliki je broj zemalja (čak 23) kojima je tečaj nacionalnih valuta vezan uz tečaj eura. Među njima su Bosna i Hercegovina, Bugarska, Danska i veliki dijelovi zapadne i središnje Afrike. Sudbina oko 507 milijuna ljudi povezana je s eurom, ne računajući one koji koriste druge valute (poput hrvatske kune), a štede u eurima.