I tako je u lipnju 2007. godine Steve Jobs predstavio iPhone. Telefon onakav kako u Appleu zamišljaju da pametan telefon mora izgledati. Danas nam izgleda kao »ništa posebno«, jer je na njemu sve na svom mjestu, do svega se može doći, sve je logično. A svi prenosivi telefoni prije iPhonea, pa i poslovni (osim Blackberryja, koji je pak poseban slučaj) iz onoga vremena, danas nam izgledaju bezrazložno kaotično i nelogično.
Microsoftov dugogodišnji operativni šef Steve Ballmer na pojavu iPhonea ponovno je bio vrlo odlučan, na koji način – ocijenite sami: »Nema teorije da iPhone dobije iole spomena vrijedan tržišni udio. Nema šanse. A kako i može biti kada morate platiti 500 dolara i još se obvezati dvogodišnjim ugovorom. To je najskuplji telefon na svijetu i nikad se neće svidjeti poslovnim ljudima zato jer nema tipkovnice, zbog čega nikada neće biti dobar za pisanje elektroničke pošte.«
No i Microsoft se nekoliko puta, s takvim pristupom njihova šefa – naravno prekasno, na tržištu okušao u reproduktorima glazbe i telefonima. Ishodi su bili katastrofalni, a kažu da reproduktor Zune, sam po sebi, uopće nije bio loš. Još gore je prošla porodica mobitela Kin, u čiji je razvoj Microsoft ulupao milijardu dolara i dvije godine inženjerskog rada, i još godinu dana neuspješnog prepravljanja naprave koju ama baš nitko nije htio...
KLJUČ USPJEHA: VLASTITI HADRVER UZ SOFVER ONLINE
Apple je dokazao da, ako točno znaš što hoćeš, na tržište se može i zakasniti, pa i tako ne samo konkurirati najvećima, nego i iz temelja promijeniti cijelu industriju. Sam je iPhone bio odličan uređaj, ali je dobitna kombinacija nastala kada je korisnicima iz iTunesa počela kuljati razna softverska roba za iPhone, a ne samo glazba. Na računalima s Windowsima iTunesi su postali nezamjenjiv softver za svakoga s iPodom i iPhoneom, a iTunes Music Store je potom iz imena izbacio glazbu. Tko bi danas u imenu te online trgovine mogao nabrajati što se sve odatle prodaje (i poklanja)! Sažeto može reći da je od glazbe odatle dostupno 37 milijuna pjesama (što je oko 80 posto svih naslova ikad objavljenih u SAD-u), oko 700 tisuća programa, 190 tisuća televizijskih epizoda i 45 tisuća filmova.
Do početka veljače prošle godine korisnici su odatle povukli više od 25 milijardi pjesama, a od prihoda posljednji je dostupan podatak o prometu iz (redovito najtanjeg) prvog kvartala 2011. godine od 1,4 milijarde dolara. Valja reći da samim umjetnicima ili vlasnicima prava na objavljivanje (ako su im ta prava umjetnici prodali) od onoga što kupac uplati pripada 70 posto. Appleu za uslugu i proviziju ostaje 30 posto. Isti takav razmjer je s programima za iPhone i ostale prenosive uređaje, knjige...
Podcasti su najčešće besplatni, a i mnoštvo toga u sekciji »školstvo«. Apple ne naplaćuje ništa od onoga što je vlasnik označio da je označeno kako se skida bez naplate. Pa opet, mnogi kažu da je rabat od 70 posto onima koji stvaraju – čista pljačka.
Apple više nije jedini koji prodaje glazbu, a nije ni prvi, niti najveći koji prodaje knjige i časopise. Unatoč tome što ne vodi na svim područjima to je tržište Apple diglo od gotovo bankrotirane tvrtke iz 1997. godine u najvredniju kompaniju na svijetu i sada mu je, osim prodaje prenosivog hardvera, još i ta neopipljiva roba glavni izvor prihoda.
Macintoshi se i dalje prodaju, a najnoviji MacPro je naprava u koju je teško shvatljiva računalna snaga stavljeno u najmanje kućište koje, k svemu, ne izgleda poput bilo kojeg drugoog stolnoog računala. Više liči na mlinac za kavu i na stolu zauzima otprilike toliko mjesta.
No, budućnost »za mase« nije u stolnim računalima, pa ni laptopima. Te naprave, razumiju u Appleu, koristit će samo oni koji moraju i znaju ih koristiti. No, i takvima će se iz koraka u korak život činiti sve lakšim, a mogućnosti stvaranja biti sve šire.
DVIJE POSLJEDNJE VELIKE LAŽI STEVEA JOBSA I JOŠ JEDNA SABLAZAN
Drugim riječima, »mi, ostali« računala više ne trebamo. Ono što od računala i Interneta trebamo za nas s lakoćom izvode računala koja su postali telefoni, što li?
U doba kada su u modu došli Intelovi kompleti jeftinih čipova Atom, i kada su praktično svi proizvođači nagrnuli da proizvedu ultramali prijenosnik s tastaturom - netbook, Apple su često pitali kad će ta tvrtka izdati svoj netbook. Jobs bi na to odgovorio s prezirom: »Ta su računala jedva upotrebljiva. Apple si ne može priuštiti da napravi takvo računalo. A za 500 dolara nije moguće napraviti računalo kakvo se od Applea u najmanju ruku očekuje.«
Pravi odgovor iz Applea bio je, za vrijeme kada je izašao, neshvatljivo tanki MacBook Air. U sebi nije imao nijednog mehaničkog dijela osim šarki koje pridržavaju ekran i tipkovnice. Kada su taj format računala polako počeli kopirati ostali proizvođači, u računalnoj je publicistici on dobio ime "ultrabook". Sada Google prodje takav tanki ošišani Chromebook za 200 dolara. I to je bila Jobsova istina.
Međutim, lagao je svima koji su ga vukli za rukav nakon što je Microsoft predstavio pločasto računalo, kao viziju, još 2000. godine i pitali »Kad će to iz Applea?«.
»Ma kakvi!«, odmahivao je Steve Jobs. Zapravo, Appleovo pločasto računalo već je postojalo od jeseni 2007. godine na tržište malo poslije iPhonea ponuđen iPod Touch. Bio je u svemu jednak iPhoneu, osim što nije imao sklop za telefonski SIM. Sve ostalo je bilo stvar linearnoga povećavanja na neku pravu mjeru.
SAVEZNIŠTVO S JOŠ JEDNIM VELIKIM BRATOM
Iz praćenja prođe iPod Toucha, postalo je jasno da je opasno nagrizao prođu klasičnih iPoda. s druge strane, sam je telefon, onako usput, bio i iPod. Era iPoda je polako završavala, jer tko bi sa sobom nosio dvije igračke koje rade otprilike isto?
Valjalo je samo pričekati da proizvođači mogu proizvesti dovoljno veliki ekran koji uz gušće piksele troši manje struje, kao i da tehnologija baterije toliko napreduje da iPad bez dopunjavanja iz električne mreže bez većih problema preživi puno radno vrijeme. I tako je 3. travnja 2010. predstavljen iPad. Apple je odgovorio na naizgled proturječna traženja tržišta: što manji telefon sa što većim ekranom. Uostalom, iPadom se može »besplatno« videotelefonirati spojen na wi-fi putem odličnog programa FaceTime koji funkcionira između dva Appleova uređaja, a tko baš hoće zvati i PC ili neki telefonski broj, ima za njega Skype ili već neki sličan program. Kad se sve zbroji i podijeli, iPad je veliki iPod Touch.
Uostalom, sada sva pločasta prenosiva računala izgledaju kao iPad. Što ćete...
Druga velika laž i naknadna sablazan bila je vezana uz Intelove procesore. »Mi ne razvijamo MacOS za Intel«, Jobs je uporno ponavljao. A onda je iznebuha u siječnju 2005. s pozornice zajedno s Intelovim šefom Paulom Ottelinijem objavio okupljenim predstavnicima softverskih kuća da se priprema tranzicija Macintosha s procesora PowerPC na Intelove! Naravno, Apple je za programere već imao spremne razvojne alate za Intel.
Naknadno se pokazalo da se za Intelove procesore MacOS usporedno ažurno razvijao još od godine 2000. Tajni se projekt interno u Appleu vodio pod kodnim imenom »Star Trek« - pod sloganom »Tamo gdje nijedan Mac dosad nije bio«. Kada se sablažnjeni »vjernički« dio publike na prezentaciji već zapitao o tome kako je Apple takvo što mogao raditi svima iza leđa, Jobs je s pozornice jasno odgovorio: »Mi uvijek volimo u pričuvi imati alternativu«. Zapravo, a što drugo?
STEVE JOBS I TAJNA S VEČERE S OBAMOM
U listopadu 2003. Steveu Jobsu je dijagnosticiran karcinom na gušterači. Nakon što je 24 sata trajala jeza je li to najčešći tip raka koji žrtvu pojede za nekoliko tjedana, pokazalo se da je bio rijedak, manje agresivan. Jobs se devet mjeseci opirao savjetima liječnika da se podvrgne intenzivnom liječenju, operaciji. Mislio je da će se izliječiti alternativnim pripravcima i dijetom. Istraživač s Harvarda dr. Ramzi Amri tvrdi da je upravo to lutanje bilo kobno. Izgubljeno je dragocjeno vrijeme.
Na konferenciji za one koji se bave Appleovim hardverskim i softverskim proizvodima u kolovozu 2006. u San Franciscu Steve Jobs je djelovao zloslutno mršavo kad je predstavio prve profesionalne Macintoshe s Intelovim procesorima. Do smrti je još dospio predstaviti iPad i iPhone 4. Njegovo je naslijeđe iPhone 5 (i kasniji 5s), čiji je razvoj izravno nadzirao, ali za života nije dopustio da izađe iPad Mini.
Već 2009. je rijetko javno nastupao, ali je još uvijek aktivno upravljao novim proizvodima. Te godine podvrgao se operaciji transplantacije jetre, ali se pokazalo da mu ona nije pomogla. Vođenje poslova prepustio je privremeno Timu Cooku, koji je danas i trajno na čelu kompanije.
Ostavku na sve poslove u Appleu dao je 24. kolovoza 2011., a preminuo je 5. listopada te godine.
Zanimljivo je da se, tada već teško bolestan, Steve Jobs odazvao na poziv predsjednika Obame na večeru sa šefovima vrhunskih američkih tehnoloških tvrtki u veljači 2011. godine. Za stolom je nedostajao (kako kome) jedino netko iz Microsofta. Uz samoga predsjednika sjedili su Jobs s lijeve i Facebookov Mark Zuckerberg s desne strane.
U protokolarnom pozivu svakome je sugerirano da predsjedniku postavi jedno pitanje. Kad je Jobs počeo govoriti, Obama ga je prekinuo svojim pitanjem: »Gotovo 70 milijuna iPhonea, 30 milijuna iPada i 59 milijuna drugih proizvoda za Apple proizvodi se u Kini. Zašto se to ne proizvodi u SAD-u?«
– Nema povratka toga posla natrag – odgovorio je Jobs.
Godine 2006. na sjednici upravnoga odbora ljutito je iz džepa izvadio svoj iPhone i rekao: »Vidite ove ogrebotine? Potom je iz džepa izvukao ključeve. Ljudi će, ma što im rekli, telefon nositi u džepu s ključevima. Ne želim da se ogrebotine vide. Želim savršeno staklo i da to bude riješeno u šest tjedana.«
I pronašli su u Poljskoj, Gorilla staklo. Telefon je bio spreman za promociju i prvi val potražnje. U desecima milijuna.
Da bih takvo što proizveo u SAD-u za svjetsko tržište potrebna mi je tvornica od 200 tisuća zaposlenih. Ništa manje! Danas jedan New York, sa širom okolinom najveći grad na svijetu, ne može dati toliko zaposlenih, ma kolike plaće nudio. Da i ne spominjem fleksibilnost prema potrebnim zahtjevima, da bi se na tržištu ostalo konkurentnim.
Osim toga, azijske tvornice mogu prema potrebi naglo povećati ili smanjiti broj zaposlenih. Ponešto je ipak vraćeno u SAD, poput proizvodnje stakla po poljskom patentu. proizvedene količine šalju se brodom u Shenzhen, jer je tamo i cijeli opskrbni lanac za završno sastavljanje. U SAD-u je i farma s poslužiteljima za usluge iClouda, a, uostalom, kompanija ondje plaća i porez. Jednoga dana, kad bude moguća robotizirana proizvodnja – a jasno je da će se to dogoditi prije ili kasnije - ona će se vratiti u SAD. Ali više nikada neće se zapošljavati odjednom stotine tisuća ljudi.
A SAD - TRICORDER
Ovdje smo govorili o iPhoneu čiju je šestu evoluciju Apple najavio za 9. rujna. I izravni video streaming te prezentacije je najavljen na Appleovu webu od 19 sati. Pričali smo kako su računala postali telefoni, odnosno kako se računalima iz ruke može svašta, pa i telefonirati. Tako da će buduće potrebe većine ljudi za malo kome, osim stručnjaka, za svakodnevne potrebe trebati išta više od iPada. Ili pametnog televizora na istoj toj tehnologiji. Ono što je pridodano tako staroj funkciji kao što je telefonija, tehnički je trivijalno primijeniti na starom znancu – televizoru. Pitanje je samo hoće li se to glatko uklopiti u živote ljudi, onako kako se iPhone već uklopio.
I ono što danas još uvijek zovemo telefonom, a možda Appleova prezentacija danas neće donijeti neke revolucionarne novosti, jednoga dana postane – tricorder. Da, onaj uređaj iz Star Treka koji je sposoban za svašta pa i da jednim skeniranjem ljudskoga tijela otkrije dijagnozu. Ovi uređaji s mnogo više namjena streme da se udomaće na nekom poznatom. Telefon koji je postao računalo možda će postati narukvica koja će pokazivati vrijeme, ali i brinuti o zdravstvenom stanju vlasnika. Uostalom, Steve Jobs je telefonske kompanije trpio samo zato jer su mu u jednom razdoblju bile dobri prenositelj ideje. Otprilike koliko i iPod u jednom trenutku s glazbom.
Zapravo, čemu telekomi, kad postoji internet? Nema nikakvog stvarnog razloga, na primjer, danas plaćati minutu razgovora više zato jer nam je sugovornik daleko, na primjer u Australiji. Roaming, kao tarifa, jednako logična i poštena kao i kad bismo za pregled web stranice iz Australije morali platiti više nego za one stranice koje se poslužuju u susjednoj sobi. Telekomi se koriste istim digitalnim vezama za prijenos glasa...
Apple danas zasigurno neće danas predstaviti tricorder, ali ne budimo toliko pesimistični. Zaklada X Prize je već raspisala tehnološko natjecanje za izradu takvoga uređaja. Nakon što jednom budu proglašeni pobjednici dobit će se tehničko rješenje, a potom to dolazi u ruke dizajnerima, psiholozima i ergonomima. Ili jednostavno – inventivnim pojedincima sposobnima da u svojoj glavi pronađu dobitnu kombinaciju sastojaka koja će po cijeni biti prihvatljiva, a dovoljno seksi da bude masovno prihvaćena. Samo je pitanje vremena kad će i se takav dio ugraditi u prenosivi uređaj. Onako kako su već ugrađene karte, GPS, kamera... Jedino još nije posve jasno dokle ćemo ga zvati telefonom.
(Svršetak. Prethodni nastavak možete pronaći ovdje, a početak feljtona možete pronaći ovdje.)