Izvor: pogledaj.to
British Antarctic Survey (BAS) jedan je od vodećih svjetskih istraživačkih centara koji se bavi zaštitom okoliša, a za dragocjene informacije, u ovo doba velikih i zastrašujućih klimatskim promjena, zaslužne su upravo njihove istraživačke postaje Halley.
Podaci koji se skupljaju na jedinom (ljudima) nenaseljenom kontinentu na zemlji, gdje su postaje locirane, pružili su znanstvenicima važne informacije o smanjenju ozonskog omotača koji su i doveli do otkrićaozonske rupe iznad Antartike još 1985. godine. Od 1956. godine kada je izgrađena prva postaja Halley I do danas, istraživačka obitelj je povećana za još pet postaja. Cilj svih istraživačkih stanica ostao je isti – nastaviti prikupljati podatke o promjenjivim vremenskim uvjetima, kemijskom stanju atmosfere, razini mora i klimatskim promjenama s kojima smo suočeni. Prve četiri postaje su redom bile zatrpane nakupljenim snijegom i naposlijetku slomljene zbog pomicanja leda. Peta, koja je još u upotrebi, sagrađena je na čeličnim nogama prije nekih 20-ak godina. Šesta pak kojoj se danas divimo potpuno je mobilna i specijalno dizajnirane za kontinent klimatskih ekstremai česte promjene količine snijega i leda.
Smještena je uz sjevernu obalu Antartike, na 100-metarskom tankom plutajućem sloju leda koji se miče i po nekoliko stotina metara tokom godine, zahvaljujući globalnom zatopljenju. Aerodinamičan dizajn vješto korespondira vremenskim uvjetima sprječavajući gomilanje snijega na vanjskoj ovojnici, a bome je doskočio i problemu odsječenosti postaje tijekom zimskih mjeseci, pa su moduli postavljeni na skijama kako bi u kritičnim polarnim uvjetima cijela postaja mogla vrlo lako odskijati dalje do bolje lokacije.
Da, dobro ste shvatili. Stanica je pravi mobil i izvrstan skijaš pa se vrlo lako odseli na skijama, spusti i diže na hidraulici ovisno o količini snijega, i sl. Ne može se više desiti da postaja ostane zarobljena i bespomoćna na otkinutom dijelu ledenog pokrivača, sada će jednostavno odskijati dalje prije nego što se to desi! Radi se zapravo o vrlo jednostavnoj operaciji u kojoj buldožeri bez pretjeranog truda lako odvlače cijeli sistem na novu željenu lokaciju, što je omogućeno kratkim i fleksibilnim točkastim vezama između modula koje osiguravaju laku vuču, na istom principu kao vlak i lokomotiva. S druge strane, velike hidraulične noge omogućuju postaji da ostane iznad razine terena i prilagodi se točnoj količini snijega u svakom trenutku. Dakle, ovisno o stanju ledenog pokrivača, postaja se pomiče na skijama i relocira na novu lokaciju dublje na kopnu.
Štrumfovsko plave jedinice sadrže spavaće sobe, ali i uredske prostore i laboratorije zadužene za uobičajena mjerenje i istraživačke aktivnosti, dok je srčani crveni modul zapravo centrala koja udomljava sve zajedničke sadržaje u prostoru dvostruke visine, uključujući kuhinju i prostor za rekreaciju. Interijer je opremljen s hidroponskim vrtom, a koloristička studija ciljano je primijenjena ne bi li boje pomogle posadi da se lakše nosi s arktičkom zimom. Radi se naravno o kontinuiranom mraku tijekom polarne zime kada temperature dosežu i do -56 stupnjeva što bi trebalo izdržati 16-orica istraživača, dok ih u ljetnim mjesecima može biti i do 52.
Ovu mobilnu polarnu postaju osmislili su Hugh broughton architects, a zadivljuje podatak da je izgrađena u samo 36 tjedana usprkos ekstremnim vremenskim uvjetima. Izrazito zahtjevna lokacija bitno je utjecala na sam projekt vezano za iznimno niske temperature koje konstrukcija mora svakodnevno podnositi, dok su dodatni programski zahtjevi bili vezani za smještaj znanstvenih laboratorija, ali i osiguranje adekvatnih životnih uvjeta za ekipe istraživača. Odizanje nekoliko metara od zaleđenog tla pomoću spomenutih hidrauličnih nožica ili pak selidba na bolju lokaciju pomoću skija ostavlja nas u uvjerenju da je ovo najbolji mobil kojeg smo vidjeli u jako dugo vremena.
