Filip Vadljević, Fran Zeman, Antonio Remenar i Domagoj Antolić su tinejdžeri koji su odvojili dio svog popodneva da porazgovaraju s nama o sportu kojim se bave. Zbog osebujnosti sporta i onog što oni rade, ni sami zapravo nisu znali kako da ga točno definiraju kad smo ih upitali za službeni naziv. Složili su se na kraju da je to FREESTYLE BMX. Tu počinje naš razgovor.

Naime, našli smo se s njima da porazgovaramo i promotrimo kako napreduje promoviranje sporta u Bjelovaru. Grad je, nakon dugogodišnjih molbi ovih dečki i starijih generacija koje su se time bavile, odvojio dio parcele i za njih te su dobili takozvani park u kojem mogu vježbati. Prilikom razgovora, park je još bio u izgradnji, i službeno otvaranje tek slijedi početkom svibnja. Međutim, dečki već dolaze tamo i vježbaju na dovršenim dijelovima.

Okupili su se na svojim BMX-ovima, nažalost ovaj put u manjem broju jer su ostali imali drugih obaveza pa im se nisu mogli pridružiti. Unatoč tome, oni su rado s nama podjelili i svoja iskustva i međusobne pohvale. Ovisno o tome koliko dugo se tko bavi »freestyle BMX-om«, toliko ima i anegdota za ispričati. Svi su se počeli time baviti preko starije braće ili prijatelja, i svi su imali od malena susreta sa starijim generacijama koje su se iz razonode ili ozbiljnije bavile time. I njih je dočekao isti problem kao i ekipu od koje su učili, a to je nedostatak prostora na kojem bi mogli vježbati. Vozili su po cijelom gradu, isprobavali trikove i radili razne vratolomije na svim mjestima gdje su mogli, i uvijek bi ih netko istjerao. Žale se kako su nebrojeno mnogo puta imali i susreta s policijom jer su ih ljudi prijavljivali za ometanje javnog reda i mira kad bi se skupili na nekom trgu ili u nekom parku i vježbali. Čak im se događalo da su se ljudi htjeli fizički obračunati s njima.

Upravo zbog toga su i starije generacije već tražile da grad odvoji dio prostora samo za njih gdje bi mogli mirno vježbati i oni, i drugi koji rolaju i koji voze skateboard. Mnogi od njih su se prestali time i baviti zbog činjenice kako se stalno nekome moraju opravdavati, i s nekim se obračunavati. Slanje molbi je počelo još pred pet godina, a projekt je konačno ove godine zaživio i uskoro će park biti i otvoren. Međutim, njihovim problemima tu nije kraj. Naime, u suradnji s gradom, bilo je dogovarano kako bi park trebao izgledati. Prvotni nacrt koji su dobili od grada bio je totalni promašaj, te su dečki, a pogotovo Domagoj, sudjelovali u izradi novih nacrta parka. Detaljno su dogovorili sve mjere i nacrt je prihvaćen, međutim, kad je počela izgradnja parka ispred Školsko-športske dvorane bilo je jasno da je nešto krenulo krivo.

Park se sastoji od pet elemenata: stepenica, ograde i tri uzdignute betonske konstrukcije. Svaki od elemenata je predviđen za određene trikove. Ono sa čim nisu zadovoljni je centralna betonska konstrukcija, tzv. »fun box«, na kojoj se na natjecanjima a i inače izvode najatraktivniji i najkompliciraniji trikovi. Konstrukcija je za njihove potrebe previsoka i prestrma, i za većinu stvari koje bi oni trebali vježbati je potpuno neupotrebljiva. Nije im jasno kako se to dogodilo, s obzirom na to da su točne mjere i nacrti prije detaljno pregledane i dogovorene. Mnogi bi na to mogli reći kako su nezahvalni jer su konačno dobili što su željeli, ali ako to pogledate s njihovog stajališta, shvatit ćete u čemu je riječ. U svijetu u kojem su padovi i ozlijede, od ogrebotina do prijeloma, svakodnevna stvar, jako je bitno kakav je prostor na kojem vježbate. Pogotovo kad je u pitanju savladavanje trikova za natjecanje na kojima se skupljaju sponzori. Da su ovi dečki bili vrijedni tog truda, koji je na kraju gotovo pa izostao, govori i činjenica kako su neki od njih nominirani za najbolje mlade vozače u Hrvatskoj. Fran Zeman je već jednom na natjecanju i proglašen najboljim mladim vozačem, a na jednom od natjecanja ove godine su prva tri mjesta zauzeli upravo trojica bjelovarčana. Fran je bio na 2. mjestu. On »freestyle BMX-om« bavi već gotovo pet godina pa je i razumljivo da postiže značajnije rezultate. Unatoč očekivanome, to su ipak impresivne činjenice za jednog šesnaestogodišnjaka. S ostalim prijateljima je sudjelovao na natjecanjima u Zaprešiću, Zagrebu, Opatiji, ali i u Sloveniji na međunarodnom natjecanju sa ozbiljnijom konkurencijom. Još jedan od značajnih rezultata je Franovo 4. mjesto.

Upravo da bi nastavili postizati tako značajnije rezultate bitno je imati kvalitetno mjesto na kojem mogu vježbati. Kažu da je jedan od razloga za dosadašnja postignuća bio i svojevrsni inat jer ostali natjecatelji uglavnom dolaze iz gradova koji već dugi niz godina imaju takve parkove, pa su navikli na to i kao da se i ne trude dovoljno, dok si oni koji nisu mogli kvalitetno ni vježbati morali paziti na svaki pokret i svako izvođenje trika što onda i rezultira većim trudom da trik bolje ispadne u odnosu na ostale. Upravo zbog toga bi znali cijeniti park koji im je izgrađen, da je napravljen kako treba. Ovako im opet predstoji djelomično uvježbavanje u parku i ogroman trud i pozornost na natjecanjima. Unatoč tome, sretni su što imaju konačno svoj prostor na kojem ih nitko neće ometati, odakle ih nitko ne može otjerati, i gdje se ne moraju bojati fizičkih prijetnji. Osim onih koje donosi samo bavljenje »freestyle BMX-om«.

Za kraj priče, bili smo počašćeni i izvedbom trikova. Slikom ne možemo prenesti taj dojam koji oni ostavljaju kad se vrte u zraku izvodeći trikove, ali nekoliko atraktivnijih fotografija podjelit ćemo i sa Vama. Ono što možemo preporučiti je da ako dobijete priliku vidjeti ih na nekom natjecanju ili upravo u parku kako vježbaju – zastanite barem na tren. Zasigurno će Vas u pojedinim trenutcima ostaviti bez daha, i pobuditi poštovanje prema onome što rade.