Ankogel grupa (njemački: Ankogelgruppe) nalazi se u području srednje istočnih Alpa (Salzburga i Koruška) i dio je planinskog lanca Hohe Tauern (Visoke Ture). Najviši vrh grupe je Hochalmspitze, 3360 m.

Za ovu Visokogorsku turu u zimskim uvjetima odlučili smo ispenjati vrh  KLEINE (MALI) ANKOGEL 3096 m, a ako stignemo ostavili smo mogućnost popeti se i na ANKOGEL 3252 m.

Zajedno sa prijateljem i planinarskim partnerom Damirom krenuo sam iz Bjelovara u subotu 29. ožujka u 5:30 prema Koprivnici gdje smo se pridružili kolegama iz  HPD Bilo Koprivnica (Srećko i Mladen) te odmah nastavili za Graz. U Grazu nas je čekao  planinarski vodič Mladen Pandurić i još jedan austrijski par. Kad smo već u Grazu nismo mogli a da ne posjetimo trgovinu sa planinarskom opremom. Tu smo se zadržali dulje nego smo planirali i u ranim popodnevnim satima krenuli za Mallnitz. Ulovili smo (za dlaku)  zadnju žičaru u 16 sati do doma Hannoverhaus 2556 m (stari napušteni dom je na 2713 m).

Još je bilo vremena za pripremu opreme i malo zagrijavanje za sutrašnji uspon. Za vježbu smo se popeli do starog doma s krpljama na nogama. Većina od nas je po prvi puta u životu hodala u krpljama, pa nam je trebalo malo vremena da se priviknemo.

Nakon večere rano smo se uputili na spavanje, jer iako nismo očekivali velike teškoće, već smo naučili da valja poštovati planinu i kada nam se pokazuje u najboljem svjetlu.

Osvanuo je prekrasan sunčan dan. Nakon doručka i pripreme opreme krenuli smo na uspon nešto poslije 7 sati. Sam uspon nije bilo tehnički zahtjevan no zbog neiskustva hodanja u krpljama sve je trajalo duže i bilo je teže nego što sam se nadao.

Kako ni to nije bilo dovoljno skrenuli smo s planirane rute i tako zajedno s povratkom na pravi put izgubili više od jednog sata dragocjenog vremena. Sam pristup vrhu prilično je strm i zahtjevan za uspon. Napokon, nakon skoro 6 sati stigli smo na vrh Malog Ankogela oko 13 sati.

Već smo bili na knap s vremenom jer smo se morali vratiti do 16 sati kada vozi zadnja žičara za dolinu. Na vrhu smo zaboravili sve napore te uživali u panorami i prekrasnom danu. Poslikali smo se i okrijepili.

Kako smo u međuvremenu postali »eksperti« za hodanje (i trčanje) u krpljama uspjeli smo se vratiti do doma nešto prije 15 sati (za manje od 2 sata!), presvući se, nešto pojesti te sretni i zadovoljni krenuti nazad u Bjelovar.