Svakodnevno pratimo vijesti i događanja iz sporta. Volimo se hvaliti kako smo sportska nacija, međutim unatoč tome rijetko do nas dopru vijesti iz svijeta ribolova, a vjerojatno svatko od nas zna barem jednog zagriženog ribolovca. U ribolovu, kao i u ostalim sportovima ima različitih grana, i različitih predanosti – od amatera koji vole otići na vodu iz hobija, do profesionalaca koji se bave sportskim ribolovom. Nives Kranjec, osamnaestogodišnja učenica Tehničke škole Bjelovar, djevojka je koja će vikendom radije otići u ribolov nego izaći s društvom, i upravo nas je ona upoznala s jednom granom ribolova – modernim šaranskim ribolovom.

Moderni šaranski ribolov, prema njenom tumačenju, ima pridjev moderan zbog opreme koja se koristi u ribolovu. Isto tako, peca se po režimu »uhvati i pusti« koji se specifičan za sportski ribolov, iako to često ovisi od samih ribiča. Nives kaže kako njoj ne bi palo na pamet izvaditi i pojesti šarana kojeg uhvati, i većina ekipe s kojom peca razmišlja na isti način. Pecaju na sportskim vodama gdje je lov radi nošenja i zabranjen, ali kaže da nažalost uvijek ima ljudi koji će doći kriomice i uhvatiti ribu te ju odnijeti.

Što se tiče opreme, osim očitih potreba kao što su štapovi, role, i šator ako odluče više dana ostati na vodi, koriste i posebna postolja za štapove, odnosno »rod pod«, koja imaju senzore da je riba primila mamac, tako da ako nisu pored štapa senzor ih obavijesti o hvatanju ribe. U ovoj vrsti ribolova gdje prvenstveno paze da se ribe što manje ozlijede jer je cilj vratiti ih natrag, oprezno koriste i podhvatače, te posebne podloške za ribu kada ju izvade kako se ne bi ozljedile na travi ili šljunku na kojem se nalaze. Mamci su u tome priča za sebe. Koriste  se posebne hranjive mješavine u kuglicama, takozvane »boile«, u koje se miješaju riblja brašna, brojne druge komponente i sastojci, i arome tako da je mješavina ribama primamljiva, a primarna im je svrha da riba koja pojede mamac ima nutritivnu korist iz tog mamca. »Boile« se mogu kupiti gotove, ali možete ih raditi i sami ako imate malo više iskustva u tome. Naravno, nije samo tako jednostavno napraviti mješavinu, jer neće na svakoj vodi i za svaku ribu ista mješavina imati isti efekt.  Nives je u svojih pet godina aktivnog bavljenja ribolovom podosta naučila o tome, čemu u prilog govori i činjenica da je dobila i sponzora za mamce.

Oprema koju koristi je dosta skupa, ali ima sreće što ljubav za ribolovom dijeli sa svojim ocem pa si često međusobno posuđuju opremu, a uglavnom svi pokloni za rođendane i blagdane se kupuju u dogovoru u odnosu na ono što im trenutno od opreme treba. Na taj način si međusobno pomažu i održavaju svoj interes živim, jer im nije uvijek jednostavno nabaviti opremu kad štapovi, role i ostalo koštaju od nekoliko stotinjaka kuna nadalje.

– Ali ja ću radije žicat za opremu nego za nove tenisice, ili neke gluposti koje mi zapravo ne trebaju. – kaže Nives. Ta oprema isto tako doprinosi biti ovog ribolova, a to je zaštita ribe. Cilj je da se riba što manje ozlijedi. Primjerice, pri svakom ulovu bilo koja ozljeda ribe tretira se antiseptikom tako da se ozljeda što prije zaraste.

Možda djeluje neobično da osamnaestogodišnja djevojka već 5 godina aktivno živi ovim životom i bavi se šaranolovom, ali ona kaže kako jedva čeka svaku priliku da ode na vodu. Maturantica je Tehničke škole u Bjelovaru, smjer građevinski tehničar, i kaže kako su i u školi te u sportu kojim se bavi cure u manjini. Prvi put je s ocem na ribolov otišla kad je imala 4 godine, i upravo on je zaslužan za njenu ljubav prema ribolovu. Pecaju zajedno i danas, s još troje ljudi u ekipi, i kaže da iako su svi različitih godišta, imaju bratski odnos. Rođendane uvijek slave u ribolovu, a pred nekoliko godina čak su i Novu godinu dočekali u ribolovu. Zajedno se dogovaraju za odlazak na vodu, posuđuju si i serviraju opremu, i toliki su zaljubljenici u ovaj sport da im nije teško i usred zime otići na pecanje. Trenutno najradije pecaju u Podravini, ali nastoje barem jednom do dva puta godišnje otići na druge vode u Hrvatskoj gdje ostvaruju kontakte i šire poznanstva s drugim ribičima, nerijetko čak i iz drugih zemalja.

– Ribolov me opušta. Nema mi dražeg kad mogu pobjeći u divljinu, baciti štapove i opustiti se. – kaže Nives. Možda bi nam svima s vremena na vrijeme dobro došao ovakav način bijega od užurbane svakodnevice.