Izvor: www.srednja.hr

Kada ubuduće dohvatite jedan keks ili nešto slično u namjeri da se malo zasladite, no na kraju završite s želucem punim te hrane, budite svjesni da vjerojano patite od psihijatrijskog poremećaja kojeg treba liječiti. Naime, kod ovakvog prejedanja nije stvar u nedostatku snage volje da se okanite kutije s kolačićima - liječnici tvrde kako se radi o novoj mentalnoj bolesti koju obavezno trebate liječiti, piše Mail Online.

OKIDAČ SU STRES, TJESKOBA I DEPRESIJA

Prejedanje se sada službeno klasificira kao novi tip poremećaja u prehrani, a oni koji pate od te bolesti često su depresivne i ekstremno samokritične osobe. Nije iznaneđujuće da takve u velikom broju slučajeva ima preveliku tjelesu težinu, no oni često gube težinu, i to periodički i dramatično. Ovaj poremećaj se kao i anoreksija i bulimija pojavljuje jednako kod muškaraca i žena.

Ukoliko u stresnim trenucima posežete za keksima, čipsom ili nekom drugom omiljenom poslasticom, i ne možete prestati dok ne dovršite pakovanje, takvo se ponašanje klasificira kao ovaj tip poremećaja u prehrani, odnosno prejedanje. – Ljudi koji pate od ovog poremećaja često su preteški i kao dodatak, imaju faze kada se redovito prejedaju, ali bez namjere da povraćaju, kao što je slučaj s bulimijom. Kada počnu s prejedanjem, ne mogu prestati jesti, a često se ne mogu niti othrvati želji da počnu. – objasnio je Christopher Fairburn, profesor psihijatrije na Sveučilištu Oxford.

POREMEĆAJU SKLONI EKSTREMNO SAMOKRITIČNI POJEDINCI

Osobe koje su sklone razvijanju ovog mentalnog poremećaja često pate od depresije, a većinom se prejedaju u tajnosti. Ovakvom su ponašanju posebno skloni samokritični pojedinci, a mnogi koji pate od ove bolesti okreću se prema hrani u trenucima emocionalne boli.

Prejedanje nije povezano s pohlepom, a uzrokuje veliki stres zato jer je uvijek praćeno osjećajem ekstremnog srama i mržnje prema samome sebi. To najbolje zna 23-godišnja Hayley Bennet, koja je zbog opsjednutosti izgledom i hranom često pribjegavala prejedanju u tajnosti, a to joj je prvotno donijelo olakškanje i zadovoljstvo, no završavalo je mržnjom same sebe. Hayley tvrdi kako je stalno mislila na hranu, ali nikada nije jela zbog gladi.

DIJETA NE POMAŽE, POTREBNA JE BORBA S NEGATIVNIM EMOCIJAMA

Dijeta kod ovog poremećaja jednostavno ne pomaže, no problem kod ove bolesti nije s težinom, već s mentalnim stanjem. – Neki istraživači smatraju da se radi o genetičkom problemu, dok drugi misle da je poremećaj zapravo produkt okoliša bogatom različitom hranom. Vjerojatno je da se radi o mješavini ta dva razloga. Neki stručnjaci tvrde kako nove studije pokazuju činjenicu da su pretilost i prejedanje pokušaju kontroliranja nadmoćne unutarnje tjeskobe. Umjesto da se fokusiraju na hranu kao oblik trenutne pomoći, ljudi koji pate od ovog stanja trebali bi naći drugi način da si pomognu u borbi s takvim negativnim emocijama.

Također, bitno je znati da se prejedanje pojavljuje i kod ljudi koji imaju normalnu tjelesnu težinu. Događa se primjerice kod onih koji pate i od bulimije, odnosno onih koji su pokušali i doživjeli neuspjeh držeći striktnu dijetu. Ljudi općenito pribjegavaju prejedanju kada su uzrujani, no u tom slučaju trebaju se povjeriti nekome i popričati s ljudima koji su spremni slušati i pomoći im. - Najbitnije je omogućiti ljudima da dobiju dugotrajnu kontrolu nad jedenjem i preuzmu kontrolu nad svojim zdravljem. – objasnio je Fairburn.