Osoba tjedna je Dejan Stanković, executive head chef iz Beograda, rođeni Bjelovarčanin, kako sam kaže, rođen 1972. godine kao drugo dijete Radeta i Marije. Zahvalan je što su ga roditelji odgajali da treba cijeniti i poštivati ljude, a doprinos tome je dala i sestra Dijana koja je bila godinu dana starija.
– Danas pokušavam svojoj djeci usaditi, kako je čast nešto, što nema cijenu. Ponosan sam otac Miloša,Una Marije i odskora, male bebe Iskre. Moja supruga Nataša i ja uživamo svaki dan života sa našom djecom, koja su nam najveće bogatstvo – kaže Stanković koji je osmislio i prošli tjedan kuhao večeru za Šekija.
PAMTIM MIRIS PEČENIH KESTENJA PORED BJELOVARSKOG PAVILJONA
Kakav je bio Bjelovar kao grad za odrastanje u ono vrijeme, kada ste Vi odrastali u njemu?
Odrastanje u Bjelovaru, gledajući iz današnje perspektive ličilo je na bajku. Mislim da je svijet na globalnom nivou izgledao drugačije i sami smo svjedoci okruženja, života i poremećenih ljudskih vrijednosti. Mislim čak da i sam novac, u tome ne igra presudnu ulogu, jer on nije potreban za dobru igru i zabavu. Ono što je Bjelovar uvijek krasilo je njegova kulturološka i povijesna baza, a nisam baš siguran da takve sredine, s dušom danas mogu odolijevati suvremenom tempu beskrupulozne ekonomije. Kad imaš za igru – Bajer, Lepirac Borik, Lug itd., kako ti može biti? Samo lijepo. Kaže pjesma:»Kazalište, kino, kupalište fino...«.Lijep grad!
Miris pečenog kestenja u jesen, u parku pored veličanstvenog paviljona. To se pamti!
U koju ste osnovnu školu išli? Sjećate se prijatelje iz klupe s kojim ste sjedili? Je li netko od poznatih Bjelovarčana išao s vama u razred?
Milan Bakić Baja (danas II. Osnovna škola Bjelovar) se zvala moja prva škola do četvrtog razreda, pa sam poslije, na nagovor mog prijatelja Đorđa Lolića, prešao u školu Maršal Tito (danas IV. Osnovna škola Bjelovar). Sve prijatelje iz školskih klupa dobro pamtim, a svaka klupa je jedno novo prijateljstvo. I dan danas su moji prijatelji iz školskih dana, moji rado viđeni prijatelji.
Ne bih rekao poznat Bjelovarčanin, već nadasve poseban, koji je dijelio klupu dvije godine sa mnom, faca koju svi dobro znate, šarmantan, pametan, lucidan,umjetnik,.....neponovljivi Marioooo Peeetrekoooović!!!A iz školskih dana ?Ma ne smijem nabrajati, bojim se da nekoga ne izostavim,sve same zvijezde na svim poljima, sporta, znanosti, umjetnosti,... duga bi to priča bila.
Što ste završili u Bjelovaru? Kada ste ga napustili? Kamo ste otišli?
Ako ste mislili od škole što sam završio? Školu za kuhara. Tako da sam ja po vokaciji kuhar,a to zanimanje nije daleko od zanimanja narodnog pjevača. Ne smiješ pogriješiti kod publike, ona odmah kažnjava!
Tko kaže da sam ja napustio Bjelovar? Dvoumio sam se kod nastavka školovanja između Opatije i Beograda, prevagnulo je to što smo u birtiji Zagreb slušali kvalitetan rock,a Beograd je po tom pitanju ipak imao prednost u odnosu na Opatiju. Poslije dvanaest dana, Rade je dobio prekomandu u Beograd, pa se nisam ni vraćao, mada sam pratio što se dešavalo. Ne ponovilo se nikada. U Bjelovaru sam uvijek svoj na svome, a da se tako ne osjećam, trebao bi se zapitati kakav sam ja to čovjek. Ipak, taj sud prepuštam prijateljima i drugim ljudima.
ZA KUHANJE SU POTREBNE DVIJE VATRE, VATRA NA ŠTEDNJAKU I VATRA U SRCU MAJSTORA
Gdje radite? Što u restoranu gdje ste šef gosti najviše naručuju?
Nedavno sam promijenio radno mjesto, jer želim posao prilagoditi obitelji, a ne obrnuto. Radi se o nekoliko ugostiteljskih objekata koji su različiti po svojoj namjeni i načinu pružanja usluga. Nije klasičan restoran.
Inače su narudžbe šarene, kao i sami gosti, ali jede se sve.
Što šef radi u kuhinji, osim kuhanja?
Nikada nisam birao ulogu šefa kuhinje,valjda je to samo od sebe isplivalo po mojim profesionalnim sposobnostima. Vrlo je naporan i odgovoran posao. Samim tim što radite s ljudima, suočavate se i sa različitim karakterima. Šef mora biti tim lider, ali uvijek učim mlađe kolege, da će vještinu steći vremenom provedenim u kuhinji, a strast i ljubav prema hrani treba isplivati što prije. Bez vatre kuhinja ne postoji, a za kuhanje su potrebne dvije vatre, vatra na štednjaku i vatra u srcu majstora. Ako taj spoj ne profunkcionira, teško da će se moći pripremiti dobro jelo. Ja volim pripremati hranu, jer volim ljudima koji konzumiraju moju hranu, uljepšati dan. To me čini ispunjenim i sretnim.
Kao kuhar s čime se najbolje hvalite? Koje je to jelo koje najradije i najbolje pripremate? Koristite li Vegetu?
Baš se i ne volim hvaliti, pohvale očekujem od drugih, a ja sam vrlo rijetko 100% zadovoljan. Uvijek može bolje!
Riba mi je pasija, ali senzibilitet mi je inače balkanska kontinentalna i primorska kuhinja.
Može i bez Vegete, ali nije loše nekada je negdje stavljati, naravno samo umjereno. Namirnice su u današnje vrijeme mnogo lošije kvalitete, pa iz tog razloga, Vegeta preuzima svoju ulogu, a to je pojačavanje okusa.
Jeste li sudjelovali u nekom kulinarskom TV showu?
Spremao sam hranu na TV-u i bio član žirija u jednoj emisiji, ali nisam baš nešto oduševljen. TV kao medij baš i ne daje realnu sliku što je to kulinarstvo. Nedostaje miris!
Za koliko ljudi ste najviše kuhali?
Sam i nisam kuhao za mnogo ljudi, oko 80, ali sa timom kuhara za 1200 ljudi. Kada čovjek ima potrebu hvaliti se, stavlja sebe na prvo mjesto, a profesionalno kulinarstvo je timska igra.
KADA SE DVA PRIJATELJA DOGOVORE DA POMOGNU TREĆEM, TU MORA BITI REZULTATA
Što Vas je potaknulo da iz Beograda potaknete ideju dobrotvorne večere te dođete u Bjelovar kako biste je skuhali?
Prijateljstvo i borba za ŽIVOT! U tijek bolesti sam bio upoznat preko prijatelja Zeke Pranjića, koji me redovno obavještavao što se događa. Donatorske večere su interesantne manifestacije, koje kada se dobro organiziraju, daju dobar rezultat! Ideja je bila moja, jer je Šeki moj prijatelj, pa sam na taj način želio dati svoj doprinos. Mario Brestovečki je osluhnuo tu moju ideju i organizacijski pokrenuo mašineriju. Kada se dva prijatelja dogovore da pomognu trećem, tu mora biti rezultata. Ponio je najveći teret, organizirao je tim, koji je izvojevao pobjedu. Ma svi smo bili srcem u tome, restoran, volonteri, donatori i na kraju gosti. Hvala još jednom SVIMA! Meni je srce puno. Za ovakve stvari vrijedi živjeti. Svi smo bili uz Šekija, a nadam se da mu je to dodatna snaga na putu za Kinu! Šekija je lako vojleti, jer ljubav je kada je daješ bez interesa.
Na ovoj dobrotvornoj večeri za Šekija kuhali ste i s mladim bjelovarskim kuharima. Što mislite o njima? Što mislite o kvaliteti mladih kuhara koji izlaze iz bjelovarske ugostiteljske škole?
Iz Srbije su došli Saška i Gile, mladi ljudi koji Šekija nisu ni poznavali, ali su dali svoje srce i bili na visini zadatka. U Bjelovaru su se susreli sa svojim kolegama Marinom, Ivanom, Josipom, Tomislavom i Rokom, a to je bila izgleda dobra formula da se posao izgura kako treba. Bjelovar ne treba brinuti za budućnost svojih mladih ljudi, ako im omogući uvjete za školovanje, zato treba čuvati te bisere da se ne rasipaju po bijelom svijetu. Ugostiteljska škola nekada je bila primjer kako se radi sa mladim ljudima. Nisam baš upoznat kako to danas funkcionira, ali bojim se da se te stvari trebaju rješavati ipak na višim instancama, jer da funkcionira u ovim našim sistemima sve kako treba, ljude bi trebalo liječiti i pokrivati troškove Ministarstva zdravlja. Kako Bjelovar diše za Šekija, tako bi trebao da diše i za kuhare, a oni znaju da se oduže, jer rade vrhunsku hranu.
Jeste li sudjelovali u još kojoj dobrotvornoj večeri?
Odazivam se na sve humanitarne akcije. Taj posao radim uvijek sa najvećim zadovoljstvom.
Osim kuhanja, imate li još kakav hobi?
Malo je vremena za hobi, ali volim čitati i pisati.
Za kraj može jedan brzi i kratki recept nekog vašeg specijaliteta za čitatelje portala ZVONO.eu?
PILETINA ZERAK
Razvaljati lisnato tijesto,namazati ga senfom, poredati listove dimljenog sira, istučenu piletinu, dodati majčinu dušicu i sve zarolati. Sjeći na medaljone i peći u podmazanoj tepsiji na 220c 20-tak min da porumeni. Preliti pečene rolice sa sosom od špinata, vrhnja za kuhanje i parmezana.
