VELIKI GRĐEVAC Igor Šenolt je 32-godišnjak iz Velikog Grđevca koji nam se nakon godina borbe obratio našavši se pred zidom institucija, u kojem nije našao ni otvorena vrata pa čak ni pukotinu kroz koju bio dobio ruku pomoći. Njegova priča počinje 2008. godine kada je kao 25-godišnji otac dvoje male djece doživio tešku prometnu nesreću.
NAKON PROMETNE NESREĆE U BOLNICAMA UKUPNO ODLEŽAO PREKO GODINU I POL DANA
Prometna nesreća dogodila se 30. prosinca 2008. godine, nakon čega je Igor nekoliko mjeseci bio u komi, i ukupno hospitaliziran preko godinu i pol dana. Za to vrijeme prošao je 13 operacija, tijekom kojih mu je odrezano ukupno 2 metra tankog crijeva koje je bilo teško ozlijeđeno tijekom nesreće, prošao je dvije teške operacije obje noge tijekom kojim mu je presađivana koštana srž a sposobnost normalnog hoda mu se nije nikad u potpunosti vratila. Tijekom operacija, četiri puta je bio oživljavan, a zbog operacija koje su bile u kratkom razmaku te velikih količina narkoze i lijekova protiv bolova postao je nakon nekog vremena imun na lijekove protiv bolova i trpio je veliku bol što je ostavilo traga i na njegovom psihičkom stanju. Nakon obrade u OB Bjelovar na liječenju je bio i u KB Dubrava gdje je nakon godinu dana prvi puta bio sposoban uzimati hranu. Potom je vraćen u Bjelovar gdje je ponovo stavljen na infuziju i dodatne lijekove. Otpušten je na kućnu njegu, još uvijek u teškom stanju, na štakama s atrofiranim mišićima, bez obrazloženja kako će imati problema sa snom zbog velikih količina lijekova koje je primio. Bolovanje mu tijekom cijelog liječenja nije bilo plaćeno, što nije znao do trena kad se vratio kući.
PRVI PARADOKS – OD TRAJNO NESPOSOBNOG DO SPOSOBNOG ZA RAD
Igorov liječnik opće medicine, zanemarivši očite znakove nepotpunog oporavka skinuo ga je s bolovanja što je rezultiralo otkazom jer Igor nije bio u stanju vratiti se na posao. Obratio se HZZO-u kako bi primao novčanu pomoć, te je odlučio ne tužiti bivšeg šefa zbog neplaćanja bolovanja jer je od njega dobio pomoć u vidu donacije invalidskih kolica i još nekih medicinskih pomagala koja su mu u tom trenu bila neophodna. Od HZZO-a je dobio rješenje o primitku novčane pomoći do 1000 kuna, što je već s nešto nagomilanih dugova bio dosta malen iznos za njega i njegovu obitelj. Nakon što je pri izlasku iz bolnice i na prvostupanjskoj invalidskoj komisiji bio proglašen trajno nesposobnim za rad, susreo se s prvim paradoksom kada su ga na drugostupanjskoj komisiji u Grubišnom Polju proglasili sposobnim za rad. Ukazivao je kako nije u stanju za rad jer oporavak je bio težak, i zapravo nemoguć u potpunosti, međutim, slučaj je odbacivan riječima kako će mu biti bolje nakon terapije lijekovima. Problemi s kostima u nogama su se nastavili zbog osteoporoze koju je razvio tokom tog vremena te je tako ponovo završio na operaciji u OB Bjelovar. Nakon toga dobio je svega tri tjedna oporavka u Daruvarskim toplicama.
PAPIROLOGIJA TRI PUTA ZAGUBLJENA
Ova teška situacija nije ni u jednom trenu bila olakšana ni od strane Igorova doktora opće prakse koji je trebao objediniti dokumentaciju i pripremiti ga za komisije, ni od strane institucija koje su na ogromnu papirologiju i popis dijagnoza samo odmahivale glavom. Nije poslan specijalistima na pretrage, niti su mu isplaćivani putni troškovi za situacije kada je na njih ostvarivao prava. Od roditelja i rodbine nije primao gotovo nikakvu pomoć, dapače, zbog pritiska se iselio iz svoje rodne kuće. Živi u djelomično obnovljenoj kući i dosta lošim uvjetima, također neprimjerenim za cijelu obitelj, i čovjeka s njegovom anamnezom. Nakon nekog vremena, zbog insomnije primljen je i na psihijatrijsko liječenje. Od 2010. godine vodi borbu za rješenjem o trajnoj nesposobnosti za rad te za invalidninu ili mirovinu. U međuvremenu je nekoliko puta predavao papirologiju za odlazak na komisiju, a papiri nikad nisu bili proslijeđeni, što je rezultiralo time da je pri četvrtom predavanju dokumentacije poveo svjedoka i tražio službenike HZZO-a da se potpišu kao dokaz da je predao sve papire te da očekuje poziv za komisiju. Kako je papirologija tri puta zagubljena do danas ostaje misterij. Pristup u zgradu mu je do danas ograničen zbog toga. Obratio se za pomoć i odvjetničkom uredu. Tek od 2013. ima rješenje o trajnoj radnoj nesposobnosti, na osnovu koje je primao socijalnu pomoć, koja je u prvo vrijeme iznosila 500-tinjak kuna, nakon čega se u rujnu prošle godine spustila na 257, a potom na apsolutno sramotnih 63 kune, bez pismenog obrazloženja. Još jedan misterij u ovom slučaju je dokumentacija o prijavi ozlijede na radu, koja se našla među njegovim papirima. Naime, nakon jedne od komisija zatražio je svoju dokumentaciju natrag. Službenici HZMO-a odbili su mu je vratiti, a nakon pozivanja na svoja prava i poziva svojoj doktorici, dokumentacija mu je vraćena, s prijavom ozlijede na radu, gdje su navedene sve njegove dijagnostičke šifre, ali u ovim papirima one glase na njemu nepoznato žensko ime.
DOŠLI DO TOČKE U KOJOJ NE ZNAJU KOME SE VIŠE OBRATITI ZA POMOĆ
Trenutno priprema dokumentaciju za sedmi odlazak na komisiju jer njegova borba još nije završila. Dobio je tek 30% invalidnine, iako prema zakonu na svoje ozlijede ima pravo na 40% invalidnine za ozlijede na nogama, te 60% zbog ozljeda unutarnjih organa, što je jasno uz dokaz naveo kad se žalio na rješenje. Cijelo ovo vrijeme nema nikakvih prihoda osim navedene socijalne pomoći koja je za stupanj njegova oštećenja i bolesti sramotno niska, i trenutno je gotovo nepostojeća. Kako kaže, čak i nezaposleni zdravi samci dobivaju 800 kuna. Zbog troje malodobne djece, od kojih dvoje idu u osnovnu školu, supruga nije u mogućnosti se zaposliti jer Igor nije u stanju brinuti se za djecu dok nje nema. Pokušali su, kaže, razne kombinacije, čak je i on tražio posao na pola radnog vremena, ali ne bi izdržao ni 2 sata, a od njega su praktički tražili da radi puno radno vrijeme, a prima plaću za pola radnog vremena.
Igor i njegova obitelj došli su do točke u kojoj ne znaju kome se više obratiti za pomoć. Novac bi trebali rasporediti za školovanje djece, za režije, i za Igorovo liječenje. Trenutno mogu izdvajati samo za jedno od toga. Odabir leži između budućnosti djece, njihove sadašnjosti i pitanja gdje će i kako živjeti te Igorova života. Nevjerojatno je da se čovjek uopće mora naći pred ovakvim odabirom, pogotovo u današnje vrijeme, i u situaciji kada ostvaruje prava na pomoć. Povrh toga svega, na nedavnom pregledu Igor je dobio uputnice za detaljnu medicinsku obradu zbog sumnje na rak debelog crijeva.
Nabrojavši ove činjenice, i čuvši ovu priču, i mi smo ostali bez komentara i u nevjerici. Zbog čega su institucije toliko zakazale u ovom slučaju i što je bilo potrebno napraviti ne možemo procijeniti ni mi, ni Igor koji je pri kraju snaga i moli sve koji mogu da mu pomognu s nekim rješenjem. Nevjerojatno je da su mu prava koja naočigled ostvaruje tako hladno uskraćena te da već godinama ova peteročlana obitelj tako pati, dok se Igorovo stanje s vremenom pogoršava. Obratio se svim institucijama kojima je mogao s pitanjima zašto nije dobio rješenje o 100-postotnoj invalidnosti ili zašto nije u mirovini. Sve transkripte ima sačuvane, odgovora nije bilo, a danas više nema mogućnosti za daljnjim traženjem odgovora od institucija jer više ne posjeduje osobno računalo i nema priključen internet. Stoga se preko prijatelja obratio nama. Mi ovaj tekst upućujemo javnosti i odgovornim institucijama u nadi da što je prije moguće dođemo do odgovora i pomoći za Igora, koja je redovnim putem trebala davno biti pružena.
