EDMONTON – VELIKO TROJSTVO Kanada – odmah prva asocijacija »grtalica i snijeg«, baš kao iz onog vica.

Nisam o toj asocijaciji puno razmišljao, već sam prihvatio priliku koju sam dobio preko working-holiday vize i otisnuo se preko bare.

Sad bih rekao, više working viza nego holiday, ali nema veze, na žalost, ionako svi mi dolazimo ovdje raditi i pokušati egzistirati na neki normalniji način, nego kod kuće.

Zovem se Mario Kovačić i živio sam u općini Veliko Trojstvo. Radio sam niz godina kao crtač u arhitekturi i građevini, ali svi znamo kakva je situacija u toj branši.

10. travnja 2014. godine, poletio sam u meni nepoznato, u grad  Edmonton koji je smješten u kanadskoj provinciji Alberta, uplašen što me čeka, ali i uzbuđen što ću vidjeti nešto novo.

Pri samom dolasku dočekao me prijatelj, koji je već bio ovdje osam mjeseci. To mi je ipak malo olakšalo početak za dobar start, jer sam imao svu logistiku. No, loš engleski mi je u početku bila prepreka koja mi je zadala probleme, ali uz upornost i željom za uspjehom uspio sam tu prepreku pregaziti samo tako.

Prvi posao pronašao sam već nakon dva dana traženja posla. Led sa znamenjem jezika, ali i znanjem popravljanja automobila, probio sam u automehaničarskoj radionici, jer taj posao nikad prije nisam radio aktivno u životu. Nisam se dugo zadržao na tom poslu, i to iz nekoliko razloga – plaća od 13$/h bruto nije bila dovoljna, ponašanje poslovođe nije išlo u prilog mome ostanku i činjenica da uvijek težim boljem.

Po preporuci prijatelja okušao sam se na »flat roofingu«, u prijevodu krovopokrivački radovi na ravnim krovovima, gdje mi je cijena sata skočila s 13$/h na 18$/h, plus neke beneficije, tipa plaćeni godišnji. Dakako, ni to nisam nikada radio u Hrvatskoj, tako da sam bio pomoćni radnik. U principu posao nije toliko težak, koliko su teški vremenski uvjeti koji vladaju u Alberti.

Na tom poslu zadržao sam se tri mjeseca. Maknuo sam se od tako opasnog posla kad mi je poslovođa opržio ruke kipućim katranom. To je bila kap koja je prelila času, jer to nije bio prvi i jedini incident, a sigurno ne bi bio ni posljednji.

Nakon toga nekoliko dana sam radio knauferski posao »na crno«. Posao je bio jako težak. Osim toga bio sam prilično spor za ostale profesionalce u tom poslu, pa sam se odlučio vratiti na automehaniku, premda sam znao da je to najodgovorniji posao od svih koje sam ovdje radio, ali isto tako je to jedini posao koji u Kanadi volim raditi.

Posjetio sam uz preporuku firmu Sandy Lane Automotive gdje je jedan od vlasnika Hrvat, koji je došao ovdje još sedamdesetih godina.  Dao mi je priliku da učim i pokažem koliko sam voljan napredovati.

Pošto sam ljubitelj automobila nije mi se bilo teško uklopiti i učiti na automobilima kao Porsche, Mercedes, Bmw ... tako da i danas nakon vise od godinu dana u toj firmi radim i uživam u svom poslu, a zauzvrat firma mi radi na papirima za trajni ostanak u Kanadi čemu i ja jako težim.

No, sada bih mogao malo prebaciti temu na kulturu i razlike između Hrvatske i Kanade, točnije Edmontona jer ne mogu pisati u ime cijele Kanade.

U Edmontonu boravi vjerojatno najviše različitih kultura i rasa pa se nekako čovjek i ne osjeća kao stranac, pošto smo ovdje svi stranci, a to se može čuti i po akcentima priučenog engleskog jezika.

Ljudi su jako ljubazni (premda nekad i lažno) i srdačni. Većina je spremna pomoći na ulici. Isto tako Edmonton se stalno gradi pa ljudi kažu da postoje dva godišnja doba: winter and construction. Ogroman minus su im jako loše ceste što je i mene začudilo.

Cijene su u globalu rekao bih povoljnije. Litra benzina se kreće oko 5.5 do 6 kuna, novi automobili su ponekad i jeftini za duplo nego u Hrvatskoj, a jedino je hrana nešto skuplja, ali opet nije skuplja nego na Jadranu u sezoni.

Cijene najma stana su također veće u usporedbi s Hrvatskom. Ustvari to je najveći trošak. U prosjeku mjesečni najam jednosobnog stana iznosi od 900 do 1300 dolara. Dakako, nađe se i nešto jeftiniji i lošiji ili skuplji i luksuzniji. U većini slučajeva voda i grijanje su uključeni u stanarinu, tako da od režija ostaje struja koja mjesečno košta oko 30 do 40 dolara (u kućama nešto skuplje) i internet koji košta nekih 30 do 60 dolara mjesečno. Naravno onda je tu i mobitel u prosjeku od 50 do 100 dolara ovisi i operateru i tarifama.

Ukoliko posjedujete automobil, tu je i trošak autoosiguranja koji je oko 90 dolara mjesečno, a za taj iznos dobit ćete minimalno pokriće u slučaju štete. Tu treba pribrojati i trošak goriva. Ukoliko pak nemate automobil, autobusna karta koštat će vas oko 60 dolara mjesečno.

Gradski prijevoz je prilično dobro riješen i dobro pokriva cijeli grad. Svejedno se gradskim prijevozom gubi jako puno vremena, tako da većina posjeduje automobile kako ne bi gubili to malo vremena koje imaju za odmor.

U principu svatko tko ima neki zanat može ovdje lijepo zarađivati i živjeti od posla, no ako dođete kao ja, bez iskustva u poslovima koje bi radili, budite spremni krenuti od minimalca i dokazivati se.

Grad je prilično lijep, jer ako se ne varam, ima najviše parkova i zelenila ako se ne varam u cijeloj Kanadi. No, isto tako zna biti jako prljav pogotovo u centru jer ne kaže se bez razloga da je Edmonton jedan veliki radni kamp.

Većina smatra da je Calgary, koji se nalazi 300 km južnije od Edmontona, puno ljepši zbog toga što je više proeuropski. No, nakon što sam ga posjetio nekoliko puta, meni je Edmonton ipak draži.

U Alberti  nema puno destinacija za odmor kao kod nas ali neizostavni su Nacionalni park Jasper i Nacionalni park Banff kao i poznata jezera Lake Louise i Moraine lake te još stotine drugih jezera kao i Rocky mountains.

Ne trebam puno isticati da su zime jake i duge po 5-6 mjeseci, a temperature se spuštaju i do -45 stupnjeva. Ljeta nisu ništa hladnija nego u Hrvatskoj, ove godine temperatura je išla i do +40 stupnjeva.  Razlika u temperaturi između ljeta i zime je ogromna, a osim toga zrak je bez vlage.

Ex Yu zajednica je prilično velika, tako da ne fali domaćih delicija, druženja i zabave. Uz sve to svakome ponekad srce zaigra za domom i domovinom.

Uz nadu da ću uskoro posjetit i ja svoj dom i Bjelovar, ali samo turistički, šaljem vam svima pozdrave.