Povodom današnjeg koncerta grupe S.A.R.S. (Sveže amputirana ruka Satriania) u bjelovarskom Alcatrazu razgovarali smo s njihovim bubnjarom Tihomirom Hinićem i to preko Interneta, odnosno medija koji je zaslužan za njihovu popularnost. Naime, grupa S.A.R.S. osnovana je 2006. Godine u Beogradu, a veliki uspjeh postigli su pjesmom Budjav lebac i to upravo zahvaljujući Internetu i servisu YouTube.

S.A.R.S. je skraćenica za Sveže amputirana ruka Satriania.  Od kud takvo morbidno i neobično ime za bend?

Amputacija je medicinski proces i nema veze s morbidnošću. Ime benda je nastalo malo nakon nastanka benda i došlo je kao i kod svih bendova, spontano i besmisleno ali je tako ostalo.

Kako zvuči S.A.R.S? Kako biste definirali svoj zvuk?

S.A.R.S. je rokenrol bend, s tim da se nikad nije ograničavao da to mora biti strogo distorzirano ili da ne smije izlaziti iz nekih standardnih okvira rokenrola. Zato smo i uspjeli.

Svoju slavu stekli ste preko internetskog servisa YouTube s pjesmom Budjav lebac. Kako je nastala pjesma?

Pjesma je nastala u vrijeme studentskih protesta u Beogradu, povodom visokih školarina. Nametnula se kao ironija i šala na trenutnu situaciju, ali su je ljudi shvatili ozbiljno. Tako je i trebalo da bude, ljudi su je shvatili baš onako kako treba. YouTube nam je dobro došao u smislu da je svi mogu čuti i to bez izdavača.

Pjesma je prešla granice Srbije i postala popularna u cijeloj regiji, kako to objašnjavate?

Pjesma je prešla granice zato što je na Balkanu komplet ista priča i svi su jeli buđav lebac. Kad su čuli pjesmu mogli su samo reći, jeste tako je, i meni je tako ili i kod nas je isto tako.

Poznati ste i po tome da se sve vaše pjesme mogu skinuti legalno i besplatno s Interneta. Zašto ste se odlučili na takvu vrstu distribucije?

Odlučili smo se na besplatno dijeljenje muzike prije svega zato što ne bi mogli da trpimo izdavače i njihove kriterije, a za tim i što je izdavaštvo u svijetu generalno umrlo. Niko više ne kupuje nosače zvuka, svi sve skidaju s Interneta i potpuno je logično da svoju muziku podijeliš s ljudima. Na njima je da to prihvate ili ne. Imali smo tu sreću i zadovoljstvo da su nas prihvatili i da nam albumi imaju po 50.000+ downloadova.

S kime biste od glazbenika s ovih prostora ili šire željeli surađivati u budućnosti?

Mi smo do sada već surađivali s mnogima. Žao mi je što Dino Dvornik nije više među nama, sa njim bih volio da smo mogli napraviti suradnju, a od ovih što su trenutno na sceni... volio bi da sa Darkom Rundekom napravimo nešto zajedno ili sa Vladom Divljanom na primjer…

Uz to što ste popularni, jeste li za svoj rad primili i koju nagradu? Kako vas doživljavaju kritičari? Koliko vam je to bitno?

Da, imamo dosta nagrada. Kad kažem dosta mislim na desetak. Svaka nagrada je dobrodošla jer je ona pokazatelj kako si radio u prethodnom periodu. Što se tiče kritika one su za sad jako dobre. Naravno, govorim o kritikama pravih kritičara koji su poznati i uspješni. Danas svako može otvoriti sajt i pisati kritike, ali na takve se u principu ne osvrćemo.

Prvi put održavate koncert u Bjelovaru. Gdje ste sve nastupali u Hrvatskoj i izvan nje. Kako vam se svidjela hrvatska publika, kakav odnos gradite s njom na koncertima. Odnosno, što mogu Bjelovarčani, koji su prvi put na vašem koncertu, očekivati? Kakvu poruku prenositi publici?

Bjelovar je jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj u kojem nismo svirali.  Stvarno ne znam kako se to desilo. Radujemo se što ćemo i tu po prvi put svirati. Hrvatska publika je iskrena, koncertno obrazovana i ne podilazi muzičarima i bendovima pod svaku cijenu. U tom smislu veoma smo ponosni na sebe što u Hrvatskoj mnogo sviramo i što nas poštuje publika, kao i mi njih. Izvan Hrvatske svirali smo u cijeloj bivšoj Jugoslaviju tri, četiri puta. Svirali smo i u Nizozemskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji, Bugarskoj itd.

Bjelovar ima dosta mladih bendova, od kojih s neki poznatiji van Bjelovara, što bi ste im mogli poručiti.

Bendovima bih poručio da iskreno rade to što rade i da ne odustaju.

I za kraj, nabrojite barem tri poznata Bjelovarčana, živa ili mrtva, koji su u glazbi postali legende

Ja se sad trenutno (oko tri ujutro) mogu sjetiti samo Momčila Bajagića Bajage, koji je rođeni Bjelovarčanin, svim ostalima se ovom prilikom javno izvinjavam.

Zahvaljujemo bubnjaru Tihomiru na brzim odgovorima te ćemo nadometnuti umjesto njega još dvije glazbene legende, nažalost pokojne: Boško Petrović i Ivo Robić.