Tko teško podnosi istinu bačenu usred lica, teško da će hrliti na ovakav film. Kome idu na živce oni uporni, koji stalno svrdlaju po istom ne bi li nešto iskopali za medije, na živce će ići ovaj film. Tko je skloniji trivijalim događajima u kući Velikog Brata, taj će teško imati razumijevanja za zgusnutu radnju filma »Spotlight« Toma McCarthyja u projekciji koja traje 129 minuta.

Film je općenito o jednoj staromodnoj i izumirućoj profesiji, i što je za film najgore - temelji se na stvarnosti. Stvarnost kakvu teško podnosimo. Ma, je li baš tako?

Mali film nezavisnog producenta Open Road Films digao je prašinu proljetos kad je ekskluzivno jednokratno prikazan izvan konkurencije na 72. izdanju Filmskog festivala u Veneciji. Nakon toga čekalo se njegovo prvo prikazivanje sve do početka rujna na Filmskom festivalu u Torontu. U američku je distribuciju pušten početkom studenoga. I, što se rijetko događa s ambicioznim filmovima koji nisu namijenjeni pukoj zabavi, uspio je vratiti više novca nego je u njega uloženo. Stajao je samo 20 milijuna dolara, a da je scenarij kojega je Tom McCarthy i režirao puno obećavao vidi se i po tome da je Michael Keaton odabrao upravo ovaj film za svoj sljedeći nastup poslije umjetnički vrlo uspješnog lanjskog »Birdmana«.

The Spotlight je bila skupina specijaliziranih istraživačkih novinara pri dnevnom listu The Boston Globe. Novine osnovane još 1872. godine institucija su za sebe, a bitka za autonomnost njenog uredništva – koja nije tema ovoga filma – bila je bitka zapravo za demokraciju. Novinari The Boston Globea samo su od 1966. godine 23 puta nagrađeni Pulitzerovom nagradom, pa utjecaj tih novina znatno prelazi prodane naklade od oko četvrt milijuna papirnih primjeraka. Posljednji je pulitzer u redakciju stigao upravo timu The Spotlight 2003. godine, ali ako netko misli da je to neka vrsta hepienda, bolje mu je da suspregne optimizam.

Radnja u filmu počinje 2001. godine, kada se već osjeća nepravedna konkurencija površnih online medija, s dolaskom novoga urednika u The Boston Globe, kada ovaj otkriva nevjerojatnu činjenicu da postoji skupina novinara koja u dnevnim novinama nema obvezu dnevnoga objavljivanja te da neki među njima nisu ništa objavili više od godine dana! Danas je nezamislivo da medijski poduzetnik ima računa držati ekipu koja ne producira novosti, ma koliko bile površne i glupe.

Još samo ovaj put, umjesto da »neradnike« ukine, novi urednik zatraži od istraživača da dublje pročačkaju što je iza jedva uočljive vijesti na dnu stupca o svećeniku pedofilu koji je dobio premještaj. Prateći jednoga svećenika novinari su otkrili praksu od čijih su se razmjera i sami zgrozili. Kao i o načinima zataškavanja pedofilskih ispada koji bi mogli doći u stvarnost.

Protivnik istraživača nije samo vrijeme brzih vijesti, pola redakcije koja se grči nad dnevnim poslovima, nego i tijek povijesti: dogodio se napad od 11. rujna 2001. kada neugodne činjenice postaju još »manje atraktivne«. Ni među samim istraživačima nema ljudi s nadljudskim moćima, nego, štoviše, i oni pogrešno procjenjuju. Međutim, njihov specifičan posao mora se obaviti, jer žrtve neće imati zadovoljštinu, a policija i sudstvo neće se umiješati sve dok novine uvjerljivo, umjesto njih, ne obave posao do kraja. Toliko temeljito da novinare nitko ne može tužiti za narušen ugled i klevetu.

Film je to o najboljim profesionalcima iz jednoga zanata koji nestaje, a malo tko osjeća da se nešto nepovratno gubi. A ovaj mu je film pomalo kao epitaf. Valja ga pogledati čim prije, jer, mada je vrijedan, ne spada među one koji će se dugo prikazivati. Prilika nepovratna kao i taj veliki nepovrat o kojemu govori.

Rekosmo, film je snažno svjedočenje o borbi za neugodnu istinu, pa se ne treba čuditi što je u glamuroznoj Veneciji premijera ispraćena mlakim pljeskom publike, a istovremeno s oduševljenim kritičarima. Film nosi nevjerojatnih 97 posto na agregatoru kritike Rotten Tomatoes, a 174 kritičara amatera u komentarima su mu dali ocjenu 9 od mogućih 10. Moguće je da će se na proljeće zakititi i ponekom velikom filmskom nagradom, ali to ipak nije tip filma rađen da bi pobirao oscare. Dakle, tko je sposoban podnijeti snažan doživljaj istine taj je prava publika za ovu napetu dramu s teškim etičkim dilemama.