Izvor: www.velikabritanija.net

Manje je poznato da je priča o malenom i samozadovoljnom hobitu, koji se kloni nesigurnosti uživajući u dokolici dobrostojećeg ruralnog života iz kojega će biti iznenadno izbačen u naručje avanture, nastala sasvim slučajno.

Tolkien se, naime, još od studentskih dana bavio kreiranjem vlastitih jezika koji će uskoro evoluirati u vilenjačke, Quenyu i Sindarin, kao i gradnjom alternativne povijesti te pripadnog legendarija u kojemu se krila klica budućeg Silmarilliona, no ti su radovi ostajali skriveni od šire javnosti. Štoviše, Tolkien nikad niti nije imao namjeru objaviti ih – sa sadržajem tih djela tek su letimično bili upoznati njegovi kolege, također budući pisci, poput C. S. Lewisa ili Owena Barfielda.

Omot izvornog, prvog izdanja Hobita iz 1937. godine. Dizajn naslovnice napravio je sam autor, J. R. R. Tolkien. Uspjeh knjige bio je takav da je izdavač već iste godine od autora zatražio nastavak...

Po vlastitoj tvrdnji, riječ hobit mu je pala na pamet koncem dvadesetih, prilikom ispravljanja studentskih ispita. Jedan od predanih papira bio je u potpunosti prazan, i Tolkien je na njemu spontano zapisao frazu koja će naknadno otvoriti njegovu prvu pripovijetku: "In a hole in the ground, there lived a hobbit. (U jednoj rupi u zemlji, živio je hobit.)".

Ipak, u tom trenutku ta rečenica za Johna nije imala nikakvo značenje.

OD PRIČE ZA USPAVLJIVANJE DO SVJETSKOG BESTSELERA

Obrisi pripovijetke koja će uskoro postati The Hobbit počinju se uobličavati tijekom 1933. godine. Tolkien je svoju mlađu djecu, devetogodišnjeg Christophera i četverogodišnju Priscillu, običavao uspavljivati improviziranim pričama o čudnom stvoru nazvanom Bilbo i njegovim pustolovinama po nepoznatim zemljama. Kako bi radnju učinio zanimljivijom, vremenom je počeo uključivati patuljke, čarobnjake, zmajeve i slična nadnaravna bića karakteristična za svijet bajki. A onda su se kockice iznenada počele slagati. Ona nekoliko godina ranije slučajno zabilježena rečenica dobit će svoj smisao i dotad nedefinirani junak Bilbo postaje hobit, pripadnik neke vrste dobroćudnih “malih” ljudi sklonih lagodnom životu i ljenčarenju u dokolici. Kako su hobitove avanture uznapredovale, Tolkien se odlučio na presudni korak smjestivši narativni tok radnje u dio svojeg zamišljenog legendarija na kojemu je tada radio već skoro dva desetljeća.

Svejedno, ova bi priča najvjerojatnije zauvijek ostala nepoznata i zarobljena u svojoj usmenoj formi da nije bilo praktičnog i dobronamjernog ‘Jacka’, odnosno C. S. Lewisa, Johnovog kolege sa sveučilišta i njegovog najboljeg prijatelja, široj javnosti poznatijeg kao autora Narnijskih kronika. Njegovo je uporno inzistiranje na koncu dovelo do toga da je John Ronald Reuel Tolkien nakon nekoliko odustajanja i izmjena scenarija konačno uobličio pisanu verziju pripovijetke o hobitu Bilbu, no i dalje je dvojio o njezinu objavljivanju. Srećom, rukopis dospijeva u ruke njegove bivše studentice Elaine Griffiths, osobe s poznanstvima unutar izdavačke kuće George Allen & Unwin (mada nije isključeno kako je Tolkien sam intervenirao kod dotične s namjerom da iskoristi njezine veze). Bilo kako bilo, tekst je ujesen 1936. konačno predan izdavaču.

I prije nego što je napisao "Hobita", J. R. R. Tolkien pokazivao je svoje sklonosti ka umijeću stvaranja vlastitih jezika. Na ovom su dijelu mape vidljive mjesečeve rune koje su znali pročitati Elrond i Gandalf.

Ne želeći riskirati s poprilično neuobičajenom literarnom formom, izdavač Stanley Unwin poduzima ne baš tipičan niti pronicljiv, no ipak antologijski čin – Hobbita daje na čitanje svojem tada desetogodišnjem sinu čija je fascinacija Tolkienovom pričom očito bila bitan indikator jer više nije bilo nikakvih prepreka objavljivanju u tiskanom obliku. Trebalo je tek još srediti neke formalnosti oko naklade, uvrštavanja autorovih crteža i sličnog. 21. rujna 1937. prvo izdanje knjige naslovljene The Hobbit, or There and Back Again pojavilo se na policama britanskih, a za nekoliko mjeseci i svjetskih knjižara. Oduševljenje čitatelja eskaliralo je u tolikoj mjeri da je još iste godine izdavač od Johna zatražio mogući nastavak, a odgovor na ovaj zahtjev nije trebalo dugo čekati pošto je i sam autor, ohrabren razvojem situacije, već započeo rad na temeljnoj strukturi novog djela, trilogije koja će petnaestak godina poslije – primjetni vremenski raskorak jest posljedica ratnih uvjeta i smanjenog obima izdavaštva u tom razdoblju – ugledati danje svjetlo kao The Lord of the Rings.

Unatoč enormnoj popularnosti i činjenici da upravo spomenuti triptih većina štovatelja doživljava kao središnje djelo čitavog tog univerzuma, ipak je The Hobbit ona temeljna stavka kojom je Tolkien započeo svoj književni put i koja ga je, kako je rečeno, ohrabrila da desetljećima stare skice, kronologije, poeme i priče izvuče iz prašnjavih ladica te ih iskoristi kao podlogu na kojoj će nastati čitav jedan paralelni svijet s vlastitom genezom, poviješću, mitologijom, genealogijama, pismovnim sustavima te onome što je autoru naročito bilo bitno – jezicima.

Tolkien nije samo napisao "Hobita", već je za prvo izdanje knjige pripremio i niž crteža, ilustracija koje su dočaravale njegov svijet Međuzemlja i samog Shirea onako kako ga je zamislio.

GDJE LEŽI ŠARM OVOG ZAČETNIKA FANTASY ŽANRA?

No, što je tako privlačno u toj priči? Zbog čega je The Hobbit (kao i njegov nastavak The Lord of the Rings) pridobio toliki broj poklonika te praktički začeo žanr danas poznat kao "fantasy"? Razloga je definitivno više. U prvom redu, tu je lako čitljiva poruka da svatko od nas nosi skrivene vještine koje se mogu iskazati u nenadanim situacijama. Bilbo, primjerice, provodi ležeran život bez suvišnih uzbuđenja, uživajući u dobroj hrani, piću, duhanu i ljenčarenju, sve do dana kada ga lutajući čarobnjak Gandalf odluči u svojstvu "obijača" priključiti družini patuljaka koja se želi vratiti svojoj postojbini, planini Erebor i blagu skrivenom u njezinu podzemlju. Ta će neočekivana avantura Bilba uvući u čitav niz događaja, novih spoznaja i poznanstava – upoznat će vilenjake, sudjelovati u okršajima sa zlim orcima i divovskim paucima te na koncu odigrati ne baš zanemarivu ulogu u finalnoj bitci sa zmajem Smaugom i mračnim silama u kojoj, očekivano, pobjeđuje dobro. Vrativši se kući, Bilbo postaje sasvim druga osoba, svjesna čitavog tog opasnog i predivnog svijeta kojeg njegovi suvrsnici izbjegavaju u strahu da će im narušiti urođenu pasivnost i sigurnost svakodnevice.

Drugi uočljiv razlog jest slojevitost pripovijetke, pošto se čitatelj suočava s ukomponiranim nizom pozadinskih priča koje mu daju do znanja da su dio jednog šireg, još nerazrađenog ili barem njemu skrivenog koncepta. Jedan od detalja jest i prsten koji svog nositelja čini nevidljivim, a kojega je Bilbo u špiljama pod Maglenim planinama lukavstvom preoteo podlom stvorenju Golumu.

Naravno, upućeni će prepoznati Jedinstveni prsten, svojevrsni generator moći zla čije će uništenje biti temeljem budućeg Tolkienovog magnum-opusa, trilogije Gospodar prstenova.

Nije samo pisao i crtao ilustracije, već je i mapama iscrpno pomogao svojim čitateljima da se snađu u svijetu "Hobita"; ovo je izvorna mapa šireg područja koja je pratila prvo izdanje Tolkienova djela.

Naposljetku, ova je pripovijetka doživjela čitav niz obrada i uprizorenja – nizale su se adaptacije u vidu radijskih drama i kazališnih predstava, pa i u formi strip albuma. Također, 1982. napravljena je računalna igra-avantura za ZX Spectrum i Commodore 64, a pet godina kasnije u produkciji američke televizijske kuće NBC snimljen je istoimeni cjelovečernji crtani film. Nije zgorega spomenuti da je čak u tada (riječ je o godini 1985.) još izoliranom Sovjetskom Savezu filmski autor Vladimir Latjašev snimio prvu igranu verziju priče, nazvanu Hobit: Čudnovato putovanje gospodina Bilba Bagginsa.

Ovaj niz zaključuje monumentalna trodijelna filmska verzija pod redateljskom palicom Petera Jacksona, čiji se prvi nastavak The Hobbit: An Unexpected Journey upravo ovih dana počinje prikazivati u kinematografima diljem svijeta, uključujući i Hrvatsku. Iako je dotična ekranizacija anakrona, budući da nastaje desetak godina po realizaciji danas već megapopularne filmske trilogije The Lord of the Rings (čija se radnja zbiva šezdesetak godina nakon događaja opisanih u Hobbitu), nema nimalo sumnje da će dodatno popularizirati ne samo priču o Bilbovoj velikoj avanturi, već i cjelokupni Tolkienov književni opus!