BJELOVAR 6. lipanj, subota. Lijepa ljetna večer, uz svoju toplu narančastu boju neba i uz lagano šuškanje drveća, prizivalo nas je da legnemo u mekanu travu i otputujemo u daleke sne. No, pošto je bila subota i pošto znamo da su naši mladi nezasitni zabave, krenuli smo prema centru grada da vidimo kakav će ovaj put biti večerašnji izlazak.

Zastali smo u pizzeriji Cosanostra, gdje mladi uvijek nešto pojedu prije večernje zabave. Jer, svi znamo, uz pun trbuh uvijek se može puno popiti. Ambijent u pizzeriji je ugodan i smirujući, što zbog otvorenih i srdačnih konobara i što zbog ugodnog mirisa koji dolaze iz kuhinje. Tako punog trbuha krenuli smo u poznate klubove. Zabava i druženja su bila skoro uobičajena kao i svake večeri, no možda za koju nijansu dosadnija. U nekim klubovima su bile poluprazne prostorije, što je dokaz kako je sezona ljetovanja započela. No, bez obzira koliko nas Bjelovarčana ima, uvijek ćemo moći naći zabavu.

I tako smo ove večeri bili pomalo zadovoljni ponudama pića i raznolikih pizza. No, primjetili smo problem da oziljniji i stariji ljudi nemaju gdje za izaći. Noćni klubovi su im preglasni i bez realnog razloga zašto oni uopće postoje. Tu dolazi problem nerazličitosti klubova i caffe barova. Bjelovaru bi dobro pasao neki smirujući blues klub za ljude u brakovima ili usamljene ljude kojima nikako ne ide. Hoće li se takva ideja ikada aktivirati? To pitanje ćemo staviti na čekanje...