BJELOVAR – MARIJA BISTRICA U današnje vrijeme teško je govoriti o vjeri i vjerovanju u nešto, pogotovo s obzirom na to da smo svjedoci sve češćeg spominjanja vjere u negativnom kontekstu, od vjerskih ratova do unutarnjih kriza pojedinih vjera. Upravo zato lijepo je prenesti priču o mladim ljudima koji kroz vjeru izgrađuju sebe, i činu vjerovanja vraćaju ono njegovo značenje koje bi i trebalo nositi.

Mladi ljudi o kojima se radi u ovoj priči su Bjelovarčani Luka i Matija Jasenko, Marin Renić,  Domagoj i Mihovil Mateković, Ana Futać, te Vrbovčanin Tomislav Čavala, a razlog zbog kojeg ih spominjemo je njihovo hodočašće u svetište Mariju Bistricu, uoči blagdana Velike Gospe koji se slavio ove subote. Naime, Matija Jasenko i Mihovil Mateković prošle su dvije godine započeli sa hodočašćem u Mariju Bistricu, gdje bi ih nakon dugog puta obično dočekale njihove obitelji. Ove godine su, međutim, okupili i svoje prijatelje te je tako njih šestero krenulo pješice iz Bjelovara 14. kolovoza. Zbog obaveza nisu krenuli istovremeno. Domagoj, Mihovil, Marin i Ana put su započeli u 4:30, a Luka i Matija krenuli su tri sata kasnije. Našli su se u Vrbovcu, gdje im se pridružio Tomislav, te su odatle nastavili put prema Mariji Bistrici, koji je za Bjelovarčane iznosio ukupno 72 kilometra. U Mariju Bistricu stigli su oko 7:30 na Veliku Gospu, gdje su odmorili i u društvu svojih obitelji sudjelovali su na glavnom misnom slavlju u 11 sati.

– Hodočašćem u Mariju Bistricu prije svega zahvaljujemo Gospi za sve darove i milosti koje primamo tokom cijele godine, i prinosimo joj sve svoje probleme i protivštine, ali i sve svoje radosti, veselja, nakane i molitve. Također idemo po Gospine blagoslov koji će biti zaštita, nada i put nama i našim obiteljima i prijateljima. Kroz zajedništvo učvršćujemo naša prijateljstva, upoznajemo sebe i granice svojih mogućnosti. Jačamo svoje kapacitete da bi se mogli lakše nositi sa stresnim i nelagodnim situacijama i događanjima s kojima ćemo se susretati tokom svojih života – rekao je Mihovil Mateković.

Mihovilu i Matiji ovo je treće hodočašće zaredom, a na prvo su se odlučili iz nekoliko razloga.

– Meni je to bio i zavjet Gospi da završim fakultet te godine. Međutim, mjesec dana prije samog hodočašća nam je poginula i prijateljica tako da je taj put bio svojevrsni spomen na nju. Mihovil je od svoje rodbine čuo da je do pred nekoliko godina i nekolicina njih išla na ovakva hodočašća, i to kao stariji ljudi, tako da zbog nekolicine tih razloga, i mi smo odlučili da ćemo krenuti put našeg najvećeg marijanskog svetišta – objasnio je Matija Jasenko.

Ani Futać ovo je bilo prvo hodočašće, i još uvijek se živopisno sjeća svih detalja, i nosi tragove ovog putovanja.

– S Matijom i Mihovilom, uz svoje trenerske obaveze prema PK Novi Zagreb, PK Peraja te Malim sportašima, ljeti radim kao volonter na bjelovarskom bazenu, pa sam za njihovo hodočašće čula još prošle godine. Iako sam se tada nećkala da li da im se pridružim, ove godine sam to čvrsto odlučila. Bilo je nekoliko razloga i zavjeta koji su me motivirali i tjerali me dalje na tom putovanju – ljubav, vjera u Boga, fakultet... To je ono što ti je potrebno kad staneš i misliš da ne možeš dalje. Ja sam imala dvije velike krize na ovom putovanju, jedna je bila kad smo stigli u Haganj, gdje sam prvi put stala i mislila sam da neću dalje. Druga je bila potaknuta činjenicom što sam posljednjih 16 kilometara hodala bosa jer su me tenisice nažuljale. 5 kilometara pred samo svetište iz mene je sve provalilo, i molitva i suze, koje su me pratile sve do odredišta. Međutim, osjećaj kad nakon svega stigneš tamo je jednostavno neopisiv. Smatram da moraš imati prave motive da bi to izdržao, i da te oni vode, ali na kraju je vrijedno toga – pripovijeda Ana.

Matija, Mihovil, Ana i Tomislav studiraju ili su studirali zajedno na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Matija, sada tajnik i fizioterapeut NK Bjelovar te volonter sportske akademije Mali olimpijci, i Tomislav fakultet su završili. Luka studira sanitarno inženjerstvo, Marin studira na FER-u, a Domagoj na Pravnom fakultetu. Na putu su skupa i plakali i smijali se, produbili svoja prijateljstva, a kažu kako im je u cilju da ih se iz godine u godinu okupi sve više i da što više mladih krene na ovo putovanje s njima.

Do tada se već rade i novi planovi, pa Mihovil i Matija planiraju uoči Male Gospe krenuti pješice put Kusonja u spomen bjelovarskim braniteljima 105. brigade koji su tamo poginuli 1991. godine. Oba puta su, kako kažu, uvertira za četverodnevno pješačenje, koje planiraju uoči Dana sjećanja na Vukovar 18.11.