BJELOVAR Poznato je kako hrvatski ratni veterani okupljeni kroz udruge posljednjih godina svoje slobodno vrijeme sve više koriste za hobije, i pritom izrađuju i umjetničke radove koji zadivljuju svojim detaljima. Jedan od takvih primjera je i Dražen Hodak iz Bjelovara, član udruge Hrvatski ratni veterani, koji svojim radovima od stakla plijeni pozornost na sajmovima na kojima je dosad izlagao. Primjerci njegovih radova se već nalaze i izvan granica Hrvatske. Ovih dana je pak svoje umijeće usmjerio i prema nadolazećem blagdanu Svih svetih.

Recite nam čime se trenutno bavite.

Radim staklene pokrove za cvjetne aranžmane. To po želji naručitelja mogu biti kocke, piramide, ili šesterokute sa kosim krovom. Pokrovi su korisni jer njime možete aranžmanu produžiti vijek trajanja, on ostane sačuvam i zaštićen od vremenskih uvjeta karakterističnih za ovo doba godine. Također, dio ponude za blagdan Svih svetih su i stakleni podlošci za svijeće.

Zainteresirani vas mogu kontaktirati za detalje?

Naravno. Dostupan sam putem mobitela, na broj 098-833-533. Inače, član sam udruge Hrvatski ratni veterani, pa je tako svaki moj rad prijavljen i ide preko udruge.

Kako ste se uopće počeli baviti ovime?

Uvijek kažem da nešto u životu moraš raditi. Ja sam kroz izradu ovih staklenih predmeta našao hobi. Jedne godine sam počeo iz zanimacije raditi jaslice nakon što sam se neko vrijeme bavio uramljivanjem slika, a nakon toga polako su počele dolaziti i replike većinom sakralnih, ali i ostalih građevina. Naravno, neke elemente pri izradi ne mogu precizno napraviti od stakla, pa koristim i drvo pritom. Inače, otac i stric su bili staklari, a ja sam neko osnovno znanje stekao od njih i dograđivao na to još ponešto što mi je bilo potrebno. Bavim se time od '95. godine.

Što ste dosad sve napravili?

Napravio sam puno replika. Iskreno, ne znam im ni broj. Od naše katedrale Sv. Terezije Avilske, paviljona i crkva sv. Ane, do crkve u Međugorju, Molvama, i tako dalje. Trenutno radim i bjelovarsku Sokolanu, ali to ona je tek u začetku.

Koliko vremena utrošite na jednu skulpturu?

Ovisi o njenoj kompleksnosti. Građevine koje su iz bliže okolice pogledam na licu mjesta, nastojim uslikati što je više moguće detalja i potom to nastojim što vjernije prenesti na papir u dobrom mjerilu, nakon čega slijedi rezanje dijelova i sastavljanje. Za paviljon mi je primjerice trebalo dva mjeseca, a za katedralu tri mjeseca. Što se tiče samog materijala, od staklara dobijem dosta otpadnog materijala što mi uvelike pomaže, tako da bih se njima zahvalio na pomoći jer materijala uvijek imam pa kupujem samo ono što moram. Svaki je rad pak kompleksan na svoj način pa zato kad nešto radim prvi puta utrošim toliko vremena na njega.

Dosta ste radova prodali. Znate li gdje su sve završili vaši radovi?

Ima ih doista svuda. Pretprošle godine sam izlagao na Božićnom sajmu pa su tako moji radovi otkupljeni i završili čak i u Njemačkoj, i naravno diljem Hrvatske, pa čak i u etnografskom muzeju u Đurđevcu gdje se nalazi replika Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, iz Molvi.