TOMAŠ Ako se za neku školu na obroncima Bilogore može reći da podsjeća na školu iz nekih starih dobrih vremena, da ne kažemo iz starih filmova, onda je to svakako Područna škola u bjelovarskom prigradskom naselju Tomaš, kojoj je matična škola Prva osnovna škola Bjelovar. Takav je dojam svih onih koji  po bilo kojem poslu dolaze u tu malu seosku školu za učenike od prvog do četvrtog razreda. Ta škola doslovno miriši na nekadašnju školu kakvu zamišljamo u najpozitivnijem smislu... Što više reći nego da je, zbog takvog osjećaja, u toj školi stogodišnjakinji snimljen i antologijski film »Vlak u snijegu«. Sigurno da to nije slučajno. U toj školi se i danas prikuplja i čuva zbirka etnografskih predmeta i starih stvari, od ormara do pegle na žar. Pravi mali muzej. Posebno su ponosni na staro školsko računalo s pločom, kojega se mnogi ne sjećaju da je uopće postojalo...

Školu u Tomašu ove školske godine pohađa tek 11 učenika i to u sva četiri razreda. Iako nema mnogostruko većeg nekadašnjeg broja učenika, sačuvana je u hodnicima i izvan njih školska atmosfera, ozbiljnost i dostojanstvo kakvo dolikuje pravoj školi, njezina uloga i značenje za jednu seosku sredinu.  Sačuvan je  i nekadašnji odnos između škole i stanovnika ovog sela, poštovanje između roditelja i učitelja, dogovor i suradnja u rješavanju svih i svakodnevnih problema.

Lijepo je bilo vidjeti  ovih blagdanskih dana da i danas postoji škola koja  selu »život znači«, škola za koju žive njezini stanovnici i škola koja živi za njih. Završna školska priredba s dječjim programom u kojem su sudjelovali svi učenici okupila je i sve roditelje i prijatelje škole, podijeljeni su darovi i sadašnjim i budućim učenicima uz slastice roditelja koje će svi dugo pamtiti. Nije to bilo tako samo ove godine, već posljednjih dvadesetak godina koliko je učiteljica Jelica Milovac svakodnevno zvonila na školsko zvono za početak nastave. Ove godine je bilo posebno svečano i zbog toga što je ovo posljednja školska godina prije odlaska u mirovinu ove vrijedne učiteljice dobroga duha i pune prijateljstva prema Tomašanima i njihovoj djeci, a još više punoj ljubavi prema plemenitom poslu koji je cijeli svoj život obavljala. Roditelji i Tomašani kažu da vjeruju da će na njezino mjesto doći opet takva osoba koja će znati nastaviti njegovati vrijednosti stare, dobre škole...