Porazgovarali smo s Lukom Horvatom, našim mladim uspješnim i skromnim bjelovarskim sportašem. Luka inače trenira u TDK-u Fox, koji mu je ponudio kvalitetu treniranja i zanimljivost ovakve borilačke vještine. Ostvario je mnogo uspjeha, što na državnim , što u međunarodnim natjecanjima. Ove godine je uspio je prijeći na višu razinu natjecanja. Naime, idući tjedan polazi u Portugal, gdje će se održati Europsko prvenstvo u taekwondou, a za koje se jako dugo pripremao. Uza sve to, još je i odlikaš u Gimnaziji Bjelovar. Kako je on ostvario ovakve velike uspjehe i kako je uopće započeo trenirati ovaj sport, možete pročitati u ovom malom intervjuu.

Otkada i zašto si se počeo baviti taekwondom?

Počeo sam trenirati kada sam upisao osnovnu školu, znači negdje od 2002. godine. Nikad nisam ni pomišljao na ovaj sport, sve dok nisam ugledao plakat u blizini kuće: počeo sam se polagano zanimati. Počeo sam mukotrpno trenirati, što se na kraju i isplatilo.

Možeš li usklađivati školu i treninge? Je li ti važna nečija podrška cijelo vrijeme ili se ipak možeš sam na sebe osloniti?

Uspijevam, ali naravno jako teško. Imam dva treninga dnevno, a učim sat-dva dnevno, ovisi koliko sam raspoložen. Što se tiče podrške, ona mi je jako važna. I to podrška od ljudi u koje imam najviše povjerenje. Na prvom mjestu mi je trener, bez kojeg ne bih znao ni najosnovniji udarac pa mi onda dolaze obitelj i prijatelji iz kluba i škole.

Budući da imaš već veliko iskustvo u taekwondou, što je, po tvom mišljenju, najvažnije za vrhunske rezultate u ovom sportu?

Sam taekwondo se bazira, naravno, na tehnici i brzini. Da bi bio uspješan, taekwondoist bi trebao uskladiti te dvije komponente te se s vremenom poboljšavati i tražiti svoje slabosti i greške. No, primijetio sam da ja osobno nemam neku preveliku brzinu i vrhunsku tehniku. Ključ moga uspjeha je u glavi, u sportskoj inteligenciji. Domišljatošću i racionalnim razmišljanjem mogu bez problema prosuditi protivničke kretnje i taktike i samim tim iznenadit protivnika. Na to se najviše oslanjam i to mi jednostavno postao glavni motto. No, moram upozoriti da se sve ovo, što sam naveo, ne bi moglo ostvariti bez dobrog trenera koji sigurno najviše pomaže.

Je li možda bilo kakvih promjena ili odricanja u tvojoj sportskoj karijeri?

Kada se počnete baviti bilo kojim sportom zaozbiljno, morate uvijek uzeti u obzir da će biti odricanja, bilo malih ili velikih. Primjerice, prije nekoliko mjeseci sam trebao otići na maturalno putovanje sa svojim razredom, ali nisam mogao jer sam odlučio pojačati razinu treninga i priprema za Europsko prvenstvo u Portugalu. Tako da se baš nije lako bavit nekim sportom, jer možete propustiti neke važnije događaje u svojem životu. Primijetio sam da sam promjenio i svoj način života. Dok većina pripadnika moje generacije provodi kasne noćne sate za računalom posjećujući društvene mreže, ja dolazim sa treninga umoran i odem dosta rano spavati, što je jako zdravo. Također sam se maknuo i od lošeg društva, a samim time i od raznih poroka.

Kakve uspomene nosiš s natjecanja? Dobre ili loše?

Bilo je lijepih uspomena. Najviše pamtim kada sam bio prošle godine na Prvenstvu Balkana u Srbiji. Iz Bjelovara je došao pun autubus navijača samo da me bodre i podržavaju, što mi je stvarno jako puno značilo. Tada sam osvojio prvo mjesto i uz to sam bio najbolji borac turnira. To ti je dokaz koliko su i navijači važni za tvoj uspjeh. Jednostavno ti podignu energiju. Loših iskustava se baš i ne sjećam. Jedino loše iskustvo je kada izgubiš borbu i potišten se vratiš kući.

I za kraj reci kakvi su ti planovi. Hoćeš li se nastavit baviti sportom ili ćeš ipak staviti školu na prvo mjesto?

Planova , naravno, uvijek imam. Upravo završavam s pripremama za Europsko prvenstvo u Portugalu. Također planiram progurat se u seniorsku reprezentaciju, postići nove dobre rezultate i uspjehe i ostvariti nova iskustva. Ali najveća mi je želja, svakako, da se uspijem kvalificirati na Olimpijske igre. Ako to ostvarim, ispunit ću svoj san i naravno dokazati da sav ovaj trud i odricanje nije uzaludan. Škola mi je također važna i pokušavam ne popustiti. Ciljam i upisati fakultet, ali trenutno ne mogu odlučiti koji.